Staklo

28 sep
Emin Grahić

– „Dobar dan, trebao bih samo da ovjerim ovih par dokumenata”,  progovaram umornim glasom ‘gospođi’ s ONE STRANE šaltera. Ničim izazvan, na sebi osjetih oštar pogled ispod dijapazona nepočupanih obrva, plave sjene na kapcima i crvenila jeftinog karmina koji je u meni na trenutak probudio ogavni osjećaj iz djetinjstva, kada sam sa zgražanjem brisao njegove tragove sa obraza kojeg su ljubile neke tete.

– „Jeste li platili taksu?“, izletiše bezvučne riječi iz usta koja su neumjesno pretvrtala žvakaću gumu sa jedne, na drugu stranu vilice.

– “Nisam”, govorim.. – „Student sam pa sam mislio da sam oslobođen te obaveze.“
– „Nema to nikakve veze, i ja imam troje djece pa sve moram za njih plaćati“, odvrati ona ne sluteći koliku ‘težinu’ ima ta njena replika na mojoj vagi argumenata.

– „Ali gospođo, ja nisam nikada bio obavezan da plaćam taksu jer studiram“, govorio sam vadeći indeks i ujedno se suzdržavajući da svojom intonacijom ne padnem u more malograđanštine čiji se huk talasa osjećao svuda okolo.

U momentu nelagodne konverzacije između mene i šalterskog stakla (jer ono što je iza nisam želio da gledam) glavom mi prozujaše riječi iz Bašeskije: “Vidim, kroz okna dućanska, zabrinuta prolaze lica, i nijema. Kamo će stići, Bože, Koji sve znaš?”
Razmišljam, Sidran ima potrebu za spoznajom o svijetu iza stakla, a ja ne. Previše je prozirno. Možda ova komparacija ne dovodi do cilja, ali mi sigurno kazuje da sadržaj iza ovog stakla ispred mene ni približno ne zaslužuje mjesto što je imaše prolaznici iz Bašeskije. Jer vidim: ono što je IZA, odveć je ISPRED. Čemer. Razumu su svezane ruke.
Ideju o raspletu događaja u općinskoj ustanovi prepuštam vama. Samo pazite da na vrijeme zauzmete svoju poziciju u odnosu na staklo jer znate kakvo je ono, začas se slomi i razbije!

(Visited 293 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments