Šta su to stereotipi i predrasude?

17 nov
Ema Brljak

Zašto žene ne mogu imati kratku kosu? Zašto muškarci ne mogu imati dugu kosu? Da li je osoba koja posjeduje tetovažu ili pirsing zaista boravila u zatvoru? Ili, zašto uporno opovrgavaju mišljenja mladih ljudi, jer eto, mladi su, uz mladost ide naivnost, neiskustvo, i manjak znanja, zar ne?

To su neka od pitanja koja često sama sebi postavim. Često razmišljam o tome. I uvijek dođem do jednog zaključka. A to je da je društvo zapravo nametnulo sva ta pitanja, kojima je odgovor samo jedan. A to je: “To nije društveno prihvatljivo, stoga se ne bi trebalo pojavljivati”.

Zapravo, osvrnimo se na društvo u kojem se danas nalazimo. Koliko stvari je društveno prihvatljivo, a koliko ne? Da, činjenica je da je mnogo više onih koje nisu prihvatljve. Ali do čega dolazimo kada oformljavamo mišljenja prije posjedovanja bilo koje informacije o određenoj osobi? Do čega dolazimo kada stvorimo sliku u glavi prije nego uopće znamo i skicu te slike kakva zaista jeste? I do čega dolazimo kada posjedujemo priču bez ijedne riječi za koju smo potpuno sigurni da pripada upravo njoj?

Dolazimo do predrasuda i stereotipa. A šta su predrasude i stereotipi objasniti ću u nastavku.

Predrasude i stereotipi predstavljaju jedno mišljenje koje se vezuje za određenu kategoriju ljudi. Jednostavno, počivaju na tome da su svi sa jednom ucrtanom određenom osobinom isti i po drugim osobinama. Danas su jedan od najvećih problema s kojima se društvo susreće, i mogu dovesti do velikih problema tih kategoriziranih ličnosti. Uzeli su veliki mah u današnjem društvu, i čini mi se da ne prestaju zauzimati svaki segment istog.

Vraćam se na početak svog članka gdje sam nabrajala neka od pitanja za koja validan odgovor ne postoji. Predrasude i stereotipi usko su povezani sa standardima ljepote. Društvo nameće nove standarde iz dana u dan, i postaju sve više nedostižni i teži za dohvat.

Ali, da li zaista trebamo biti žrtve onoga što društvo kaže da je dobro, ili loše, ili ispravno, ružno ili lijepo? NE.

Sa društvom je teško voditi borbu. Pogotovo kao pojedinac. Ali ovaj problem ima tendenciju rasta. Veoma je kompleksan i proširen, nije ograničen na samo par kategorija ljudi, već na mnogo više od toga.

Društvo neće prestati. Ali ono što mi možemo uraditi jeste to da počnemo biti zadovoljni sobom. Početi voljeti sebe, bez obzira šta o tome neko deseti kaže, i da li je to lijepo okolini u kojoj se nalazimo. Ljubav prema sebi ruši svaki limit koji društvo pred nas iznova postavlja.

Zato, ošišajte se skroz, žene. Ili, pustite kosu da raste, muškarci. Treniraj fudbal ili karate, bez obzira na to što si djevojčica i što društvo kaže da si slaba i da to nije za tebe. Istetovirajte se i ukrasite svoje tijelo po svojoj želji. Iznesite svoje mišljenje, pred bilo kime i usudite se ostvariti svoju ideju, bez obzira na godine.

Jedino što je važno u svemu tome jeste da ne povrijedimo druge. Naša sreća ne smije ugrožavati druge ljude.

Sritisnite zube, ispunite svoju želju, i ne osvrćite se na komentare. Društvo će uvijek pričati, zato mu ne trebamo dozvoliti da bude kreator naše sreće kada on želi. Budimo sretni u kojem god momentu želimo biti, s kim god bili i na bilo kojem mjestu. Sreća je stvar izbora, i samo to je važno imati na umu.

 

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 161 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Hocu.ba praksa