Šta nudiš Adisu Plehu koji je svoje najslađe godine ostavio u pokušajima da te učini boljim i ljepšim. Pa sam te čistio, farbao, pričao, stvarao, popravljao, krvario i znojio, samo da budeš bolji?
Šta nudiš Adisu Plehu koji će danas sutra biti dipl. ing. Elektrotehnike? Dal’ je to pasoška kontrola ili mogućnost da živim normalno? A ostao sam u tebi da studiram jer si mi draži od mene samog.
Šta mi ti državo nudiš? Jel’ i od tebe da očekujem izlaznicu i pasošku kontrolu? A ostao sam u tebi da živim iako sam imao bezbroj prilika da ti okrenem leđa, ali si mi draža od bilo koje druge…
Kome će sutra služiti moje godine rada, truda i ulaganja u sebe?
Kome će trebati moje znanje?
Tebi grade, tebi državo? Ili možda nekoj drugoj državi koju nikada neću voljeti, već ću je samo iskorištavati. Zapravo, iskorištavat ćemo se međusobno. Ja njoj svoje, a ona meni svoje kvalitete.
Zar je od mene bitnije to na kojoj strani će stajati krst, a na kojoj mjesec i zvijezda. Zar je od bilo koga od nas bitnije da li je praznik ustavan ili neustavan i ko krade, a ko petlja i ko dozvoljava ili ne dozvoljava gradnju.
Jesmo li mi krivi što nemamo priliku za pokazati se ovdje?
Jesmo li ja kriv za gomilanje minusa i kredita?
Ne, krivi ste vi zbog toga što ne iskorištavate mene i meni slične. Krivi ste jer iskorištavate nesposobne, a podobne za lične koristi.
Kako ti nije žao, GRADE, da si prazan, da nemaš mlade?
Kako ti nije žao svih mojih prijatelja i pozanika koji traže sreću tamo negdje drugo? KAKO VAS NIJE STID????????
Godinama trujete istom pričom, a ljudi godinama “ganjaju” vizu za neki bolji svijet.
Meni je krivo, i zbog tebe plačem, jer draži si mi od mene, ali kako te nije stid?
Gdje ću ja završiti sutra?
Hoćeš li me natjerati da sa diplomom elektrotehnike idem prati guzice po EU, jer će me tamo za to bolje platiti i dati bolji standard života kao peraču guzica nego što ćeš mi ti dati kao dipl. ing elektotehnike?
21 godinu te živim, svaki tvoj kamen, svaku tvoju usranu rupu.
21 godinu ti nudim isto.
Dajem sebe za tebe, a šta mi ti daješ, GRADE.
Na tebe sam ponosan samo onda kada sjednem na Rorove i posmatram te. Tu je tvoja magija, tu bih zaplakao samo na pomisao da odem iz tebe.
A šta se desi kada se spustim niže? Kad uđem u tebe i posmatram te stvarnog onakvog kakav si i kad se, onako, vozeći zapitam: “Šta meni ovaj grad nudi?”
Šta mi nudiš GRADE?
18
jan
(Visited 190 times, 1 visits today)
