Bojažljivo sam slala prijavu na program uz misli: „Šta ako stvarno dobijem priliku da odem?“ Dobih je. I bilo me strah. Kako izdržati godinu dana u nepoznatom gradu, sa nepoznatim ljudima? Pa ja nikad nisam otišla daleko od kuće duže od 7 dana. Tek kasnije će mi biti jasno koliko je taj strah bio neosnovan. Izabravši opciju boravka u studentskom domu, već sam se riješila pola muka, međunarodni ured u Marburgu je završio čitavu proceduru, ja sam samo dobila ključeve sobe. I tu je započela avantura. Sam univerzitet je jedan od najstarijih u Njemačkoj, koncept je sličan Univerzitetu u Sarajevu, ali su profesori mnogo pristupačniji i uvijek na usluzi studentima. Slušala sam uspješne i inovativne gost predavače što je bilo pravo osvježenje u moru konzervativnih predavanja. Iako je studij malo zahtjevniji od onoga na šta sam navikla, nisam imala nikakvih problema sa polaganjem ispita na engleskom jeziku. Čak i legendarna braća Grimm su živjeli i studirali u Marburgu, čemu savršeno odgovara i njegov bajkoviti izgled. Tu sam i ja živjela svoju bajku. Imala sam priliku upoznati kulture o kojima sam od kuće mogla samo čitati, a o nekima čak ni to. Čitava Evropa, Egipat, Jordan, Indija, Pakistan, Kina, Japan, Meksiko, Jamajka… Hej, Jamajka! A putovanja, to je posebna priča. Iskoristite vrijeme da putujete što više, sve se može stići. Stipendija je i više nego dovoljna da priuštite (skoro) sve što želite. Nemojte dozvoliti da žalite za propuštenim, djelujte odmah i uživat ćete, naučit ćete, oslobodit ćete se straha od nepoznatog. Učinite nešto izuzetno za sebe i promijenite sebi život na bolje. Zahvalna sam Erasmusu što mi je otvorio vrata svijeta, a jednom kada kročite kroz njih, ne želite se vratiti. Zato, ne oklijevajte!
— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
