Sreća

13 avg
Medina Mehurić

Meni onaj miris dunja i šoljica vrele kafe i sva ona čarolija pomoću koje vjerujem da mogu udahnuti u stijenu lebdenje nečega što je prolazno, i primorati prolaznost na beskonačnu vezu, meni je to sreća, ako me uopšte i pitate. Čudni su izbori naši kad je riječ o takvoj pojavi, kojoj sve manje svjedočimo, bit će da smo prestali biti svjedoci baš zbog izbora. Znam da jedan iznenadan tada, ali već dugo očekivan poziv, u nedeljno popodne može da liči na sreću. Kruna od tratinčica na glavi, širok osmijeh i slika kao svjedok dana blagoslovljenog suncem, čistim zrakom, na koncu životom može uistinu dosta da podsjeća na sreću. Ona vrela kupka sa laticama ruže i mafin od vanilije kao slatka nagrada za naporan dan, dok u dzepu zvecka par lira, dovoljnih za kupimo mikrometar trenutnog zadovoljstva. Otvorena vrata u noći stubište uskih stepenica kojima bi se trebao popeti, i snažna ruka koja čvrsto drži tvoju i broji svaki stepenik zajedno sa tobom, jer ne možeš sam. Možda nema definicije, možda je samo ona lagani kucaj života namijenjen tome da se ponavlja u beskonačnosti i pobuđuje u srcu neizričivu zebnju. Možda je to sve SREĆA.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 211 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments