Skitnica

13 mar
Ema Markulin

Poželio se tona njene ljutnje,

crkvena zvona lete prema sumraku,

nikoga da otjera glasove pod prozorima,

ona spušta roletine jer je lakše,

bjesniti pred staklom u svojim odrazima,

Ipak mrak u sobi krije ogledalo prozora,

nije potrebno odavati izgled bola,

i čemu tako bučno najavljivanje noći,

dok se lice skriva iza suza,

gubeći kontrolu nad svojom moći,

Čućete tek odlazak ptica,

sjenu prometa i lavež pasa,

kao da ulica u prozirnoj tmini suzbija tajne,

u kojima sad njegovi koraci traže spasa,

Snuždile se vrbe nad virovima,

samo noćas,

ma da mu se uvijek takve čine,

Ustvari, ona u sebi kroji sve te slike,

jer ga proklinje dok za njega najviše brine

(Visited 164 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments