Sitnice

30 maj
Adnana Ferhić

Zar ona ruka ispružena na ulici, sutra ne može biti tvoja?

Znaš, život je čudna stvar, još čudniji su ljudi koji ga žive. Ideš naprijed, ideš ka cilju, ne znajući šta te sve čeka i kroz šta ćeš sve proći. I kad postigneš cilj šta tad?

Je l’ tu stajemo, je l’ tu kraj???

Činimo sve da nešto postignemo, ne shvaćajući da živimo i prije tog cilja. U toj žurbi, svemu, zaboravimo na sebe, na druge.
Stani čovječe! Okreni se malo oko sebe!
Vidiš li tu staricu koja prelazi cestu? I to je život, pomozi joj.
Vidiš li tog čovjeka u kolicima? I to je život, pomozi mu.
Vidiš li tu na ulici majku s djetetom, prosi kako bi njeno dijete preživjelo? I to je život, pomozi joj.
Šta god da radite, radite od srca! Kažu da je ruka koja daje uvijek iznad one koja prima. I jeste. Nije bitno gdje te pare idu, ako je nijet čist. Ne reci: “Znam šta će kupit, znam ja gdje te pare idu…”
Nekad ne shvatamo šta smo postigli, i šta možemo postići “sitnicama”! Osmijeh jedan dovoljan je da uljepšamo i da nam neko uljepša dan. Ne košta ništa, pa zašto se ne smijete?

 

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 87 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments