Šinjel

6 jun
Alen Borić

I sada šinjelu ako ti neka zvijezda prenese moju poruku, znaj da te čekam na istom onom mjestu između bezdana i beskraja. Možeš me naći u najmračnijoj ulici moga srca. Sjedim i čekam. Dok čekam pišem, pišem neku priču koja će ostati kao vječni spomen od kamena, uklesan negdje u kraju ovog našeg svijeta u onom trenu kada sam prvi put ugledao tvoje oči. Baš tamo gdje smo se prvi put sreli, baš tamo gdje se mržnja i ljubav spajaju. Ako budeš čekala naći ćeš starca, sijedog i bolesnog, koji se skrio u tijelu mladića koji eto, ponosno hoda nasmijan ovim gradom, dok svaki dio njega se lomi i polako truhne, samo zato jer šinjel je možda negdje daleko. Nekada nas razdvaja svega par metara, ali postali smo već jedno drugom daleki, strani. Tvoj pogled mi više nije jasan kao prije, nisam sretan, i ako se smijem, jer… Nema veze, neću o tome, ne više, i ako te čekam baš tamo između bezdana i beskraja, u najmračnijoj ulici moga srca.

(Visited 72 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments