Savršen krug

30 mar
Adis Ahmethodžić

Na sezonski vašar sred velike livade
Okupi se svijet k’o i svake godine
Silina ljudi na zapadu i istoku
Od jedne do druge tanane linije
Što razdvaja dodir nebesa i zemlje.
Svezani rukama jedno za drugo
Pa razvučeni i formirani u savršen krug
Uz glasnu muziku i topot koraka
Igraju staro bosansko kolo.
Sunce se u tespih povlači niskom
Istoku u zapad pa opet u istok
I vrti i okreće i prolaze dani
A kolo ne zastaje niti se mori.
Izgaženih cipela i znojavog lica
Modar, izudaran, doveden do ludila
Ni jedan pravi korak ne pogađa
Mladić što ga rulja sa sobom tegli.
Džaba galami, džaba ih doziva
Niti ga čuju niti ih briga
Jer jednom uvučen u bosansko kolo
U njemu zauvijek moraš da igraš.
Časom kad tijelo ne može više
I kada ga drže k’o krpenu lutku
Mladić se pušta a oni ga nose
K’o more brodlomca komadima plute.
U sredini kola, bijeloga lica
Sa kosom u vjetru i tijelom mrtvaca
Gleda ga i sudi mu njegova mašta
Svezanih ruku, razbijenog oka.
Tutnja i lupa, koraci kola,
U krug u krugove i tako do kraja
Nigdje ne staje i nikud ne stiže
Iako stalno nekuda hoće.
A kada jednom muzika stane
I jednom kad sunce dovrši krug
Tijela će pasti u prašinu zemlje
I jedino mašte ostat će dug.
Vjetar kad puhne i mladić se budi
Oko sebe vidi razrušen krug
Vrijeme je moralo uzeti svoje
Sve što je bilo sad nije tu.

(Visited 209 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments