San

4 feb
Amer Šehović

Od kako smo prvi put usmjerili pogled ka nebu, sanjali smo o odlasku u svemir. Da vidimo te sjajne zvijezde, da ih dodirnemo.

Djetinjasto, zar ne? Imati tu neizmjernu želju da plivamo tim beskrajnim crnim talasima. Svako bi pomislio da je to nemoguće, ali ne i čovjek.

Čovjek se okruži mašinama i metalima, svega dovoljno da ga održi u životu, u tom prekrasnom prostranstvu smrti.

Čovjek stvori sebi uslove da preživi, zaveže se za svoje najmoćnije oružje, nacilja tu neodoljivu bezdan i propast.

Gdje bi bilo tko drugi vidio ludilo i smrt, čovjek vidi priliku. Čovjek počne sanjati o tim beskonačnim mogućnostima, a nakon toga ne postoji cilj koji neće postići.

To samo čovjek može. Samo čovjek može pogledati smrt u oči i reći joj “Ne bojim te se” da bi ispunio svoj san, jer se usudio da sanja.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 61 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments