Sad si tamo

20 sep
Amar Velagić

Sad si tamo u velikome gradu
Sa ponosnim srcem koje nosiš u prsima
Mene u mislima i tugu na duši…

Sad si ‘vamo sa mnom na krevetu
Sa vatrenim usnama i mojim grijehom
Smiruješ me smijehom i blagim očima…

Sad si nigdje u prostranome svijetu
Sad si tačka u beskrajnoj površini
Na svemirskoj prašini samo trunka…

Sada letiš kao ptica
Sada padaš kao propalica
Ali opet tu si…
Kraj mene
U mome zagrljaju…
U mojoj vješnosti
U mome ništa…

Sad si tamo, sad si vamo..
Zapravo ne znaš ni gdje si
Ali znaš da me voliš…
Osjećaš, misliš, znači živiš..

Ili ‘pak sanjaš sve te trenutke
U onoj mračnoj sobi koja je prepuna bluda
I intimnih emocija izbačenih iz naših
Prljavih misli…

Prljava je i odjeća i krevet
I moj obraz
Moja duša, sve je prljavo…

Slušaš moje riječi koje ti tiho šapućem u uho
Sa kojeg sam prethodno sklonio kosu
Kosu mirisa mora…

I mrziš što moraš biti tu
Ali ti je drago da sam ja taj
Koji sa tobom djeli tu tvoju mržnju…

Osjetiš me na sebi
Moju glavu u tvojim njedrima
Osjetiš ljubav kako klizi venama….

I mrziš i osjetiš i voliš, znači živiš..
Živiš u svome životu i mome srcu
Zavijek ili ipak, još samo malo.

(Visited 65 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments