Sa kave na kavu

16 mar
Tomas Žabo

Kava… Taj tamni, topli i stimulirajući napitak. Legenda kaže da ju je otkrio pastir Kaldi, čije su ovce brstile crvene bobice s vitkoga grma. Kaldi je zrna odnio redovnicima i tako je kava krenula na svoj put oko svijeta…

“Crna kao vrag, topla kao pakao, čista poput anđela, slatka poput ljubavi…”, tako je kavu opisao jedan francuski državnik u 19. stoljeću. U Etiopiji su ceremonije kave znale trajati dulje od dva sata, dok se pak u Jemenu kava posluživala tijekom druženja, baš kao i u Aziji. Prije svega moram reći da sam ja osoba koja voli i podržava dugo stoljetni bosanskohercegovački običaj ispijanja kava po par sati, koji smo očito preuzeli iz Etiopije i Jemena. Kada s kavom završimo, neki stranac bi pomislio da ćemo konačno otići kući, na posao, u školu ili fakultet i prihvatit se posla, ali gle čuda mi opet odemo na drugu kavu, pa na treću, pa na….

Iskreno ja ne vidim ništa loše u svim tim kavama, možda sam ljenčina, možda nemam pametnijeg posla, ali stvarno ja ne vidim ništa loše u tim kavama. Pitate se zašto? Pa vidite, atmosfera na kavama je jako opuštena te lakše dolazi do dogovora. Druga je stvar što mi vjerojatno opet dogovaramo kavu, ali na primjer možemo dogovoriti neki posao. Na kavama vrlo često razmjenjujemo informacije, opet ponavljam, druga je stvar što su te informacije tračevi a ne recimo informacije o tome gdje netko traži nekog radnika, gdje se održava dobar seminar i sl.. Dobro, realno nisu sve kave samo tračevi i dogovori za izlaske naravno da ima i ovih drugih. Svi naši divni sugrađani koji odu u svijet i tamo žive, rade i zarađuju često će prigovoriti nama koji smo ostali, baš tu kavu. Znate ono: „u Njemačkoj/ Austriji / Irskoj / (ili bilo koja država u kojoj vam je rodbina) ljudi rade, kafići su prazni. Ovdje nitko ništa ne radi, samo se kave ispijaju…“ Zvuči grubo i u neku ruku istinito, ali ustvari to je samo njihova ljubomora, njihova tuga što nisu tu. Što su negdje daleko gdje ne mogu živjeti životom kakvim su navikli. Žalosno je to ustvari. Oni su tamo, imaju veće plaće i mogli bi uživati u kavama i na putovanjima, ali nažalost nemaju vremena. S druge strane mi imamo vremena ali nemamo novca za putovanja, a ima dana kada si i kavu jedva priuštimo.

Tako je to na našem brdovitom Balkanu, volimo da imamo dovoljno novca, puno slobodnog vremena i neki lagani poslić. Ostatku svijeta nismo idealni, nismo ni sebi, ali takvi smo. Možda bi se i promijenili samo ne vidimo svrhu mijenjanja. Ipak kada je riječ o Bosni i općenito Balkanu, ja sam optimist i nadam se da ćemo mi i naš mentalitet ostati isti, a da će stanje u našim državama promijeniti pa ćemo zajedno, s ovim ljudima koji su otišli, ispijati kave po sunčanim terasama kafića i svi ćemo imati dovoljno novca. Nećemo biti bogati ali imat ćemo dovoljno.

(Visited 202 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments