Rijeka

10 apr
Adna Jusić
Rijeka ponekad izgleda meka,
Tako krhka.
Nosi sve pred sobom u dubine ljudske misli.
Odgovor ti ne daje, a nikad se ne predaje.
Ponekad se naljuti, pa se brzo zamuti.
Odnese sve nade, učini da presušiš onako
Kako bi ona isto.
Ta čudna rijeka,
Svakog od nas čeka.
Da zaviriš u dubine,
Da upoznaš krivine.
Svaka rijeka, nekog čeka,
Da ga odvede u zamišljene crte
Uma ljudskoga,
I izbjegne rane
Srca slomljenoga.
Malo ideš pravo,
Malo ideš krivo.
To ti je u suštini ljudski život,
Nikad ne znaš gdje će te odvesti.
— Svi stavovi i mišljenja izražena u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
(Visited 229 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments