Razmisli o svojoj AFS avanturi

29 maj
Dalibor Kraišniković

Kao globalna organizacija, AFS je osnovan tokom Prvog svjetskog rata. Za vrijeme, do tada najvećeg ratnog sukoba na svijetu, oko 5.000 volontera, vozača ambulantnih vozila, pomagalo je civilima i ranjenim osobama u Francuskoj i na Balkanu, a tokom Drugog svjetskog rata njihov angažman nastavljen je širom Evrope, Sjeverne Afrike i Indije. Priča o tome kako su se volonterska ambulantska kola iz Prvog svjetskog rata pretvorila u međunarodne programe razmjene, zapravo je priča o AFS programima (American Field Service). Dok većina sličnih programa nastaje u modernim kancelarijama, ovaj program je svoje početke kreirao na bojnim poljima, tokom najtežeg vremena za ljudsku civilizaciju. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, 1947. godine, volonteri – vozači ambulantnih vozila, koji su pokazali svoju hrabrost i humanost tokom ratnih dešavanja, sada kreću u novu misiju, a to je organizovanje razmjene učenika između Evrope i SAD-a da bi podstakli izgradnju mira i razumijevanje u svijetu. U Bosni i Hercegovini program djeluje preko svog predstavništva u saradnji sa Udruženjem građana Interkulturalni susreti u BiH. Među mnogo mladih koji su bili uključeni u AFS aktivnosti je i Kenan Hasić (20) iz Gračanice, student prve godine Medicinskog fakulteta u Banjaluci. Osim što je bio učesnik u razmjeni u Belgiji, Kenan je aktivan i kao volonter, član upravnog odbora, a njegova porodica je u sklopu ovog programa četiri puta ugostila učesnike/ce iz drugih zemalja. Pa, ko bi bolje prenio svoja iskustva i motivisao čitaoce nego Kenan?

Kenane, kada je i kako počeo tvoj angažman u AFS programima?
Moja AFS priča počela je 2014. godine, kada sam započeo svoj tromjesečni program razmjene pod nazivom European Citizenship Trimester Programme u Belgiji, mada sam se sa programom susreo i prije, kada sam ugostio jednog momka iz Italije, mog prijatelja Luigia Giordanoa. U kojim si još projektima učestvovao? Nakon Belgije te 2015. godine učestvovao sam u projektu Intercultipreneu, čije predstavljanje je održano u mađarskom gradu Szekesfehervar, a 2016. sam učestvovao u projektu ChapeEX, koji se također održavao u Belgiji.

Da li si imao mogućnost da biraš gdje ćeš ići? Zašto Belgija? Da li je to bila ispravna
odluka?
Najčešće postavljeno pitanje kada odeš na razmjenu jeste: ”Zašto Belgija (zašto baš ta zemlja)”. Dati odgovor na njega, prije razmjene, a i u toku same razmjene, nije moguće. O Belgiji kao zemlji sam znao jako malo, pored toga da je zemlja Beneluxa, glavni grad Bruxelles, centar Evropske unije. Belgija, zemlja čokolade, piva i vafla. Zemlja tako slična Bosni i Hercegovini, a tako različita. Možda me to zapravo i jeste privuklo, možda sam tražio idealnu Bosnu. Tri godine nakon povratka s razmjene, jedina stvar u koju sam siguran jeste da ništa drugačije ne bih uradio.

Na koje načine je program uticao na tebe kao ličnost? Kojim osobinama si lično i profesionalno obogaćen? 
Porodica, prijatelji, jezik. Uspio sam upoznati sebe, postati samostalan, otvoren, komunikativniji i naravno bogatiji za još jedan jezik. Biti dio AFS-a jeste način života. Kroz proces obrazovanja imao sam priliku biti dio kolektiva gdje je učenik na prvom mjestu. Proces obrazovanja gdje u matematičko-jezičkoj gimnaziji imate skoro podjednak broj časova teorijske i praktične nastave. Obrazovni sistem koji je fantastičan, ići u školu u Belgiji, a ne steći radnu naviku jednostavno nije moguće. Imao sam priliku učiti četiri strana jezika: engleski, njemački, flamanski, te francuski, koji je nažalost tada bio preveliki izazov za mene. Jedan od uspjeha jeste što sam uspio kao učenik na razmjeni i sam organizovati razmjenu razreda između Mješovite srednje škole Gračanica i SintAloysiuscollege Menen u Belgiji. Zajedno sa profesorom Jesseom De Meyerom sam uradio projekat, a SHL nas je podržao u okviru programa Latinska ćuprija.

Ti i tvoja porodica ste takođe bili domaćini drugim AFS učesnicima? Ko je imao priliku boraviti kod tebe u domu? Kako BiH izgleda u očima jednog srednjoškolca, jednog stranca?
Moja porodica je imala priliku da ugosti četiri učenika, tri iz Italije i jednog učenika iz Njemačke. Jednom, Bosnu i Hercegovinu sam opisao kao “divnu zemlju sa lošim političarima”. Iz perspektive učenika na razmjeni Bosna i Hercegovina je divna zemlja, što naravno i jeste. Ali često se šokiraju, npr. kada uče bosanski, hrvatski i srpski jezik, pa tako misle da uče potpuno različite jezike, a onda shvate da je to jedan te isti jezik. Ono što najviše vole u Bosni i Hercegovini jesu prirodne ljepote, kuhinja i mentalitet ljudi.

Dosadašnja priča je veoma zanimljiva i motivirajuća za mlade. Ali, važno je srednjoškolca/ku upoznati sa procedurama odlaska. Kakva su tvoja iskustva kad je riječ o ovim prilično ozbiljnim i, pretpostavljam, nezanimljivim i neizbježnim aktivnostima u sklopu programa?
Teško je odrediti s koje distance posmatrati proces. S distance volontera sve je bajno. Dok s distance srednjoškolca i osobe koja je prošla kroz taj proces, mogu reći da zahtijeva dosta truda i rada. Za sve programe je potrebna viza. Učesnici/ce tromjesečnih programa se upisuju normalno u škole u BiH, a po povratku u dogovoru sa profesorima polažu predmete. Za razliku od njih, učesnici/ ce jednogodišnjeg programa se ne upisuju u škole, nego po povratku, ukoliko su uspjeli dobiti svjedočanstvo, nostrifikuju diplomu. Važno je napomenuti da imamo podršku svih ministarstava obrazovanja, nauke, kulture, sporta i prosvjete. Troškovi tromjesečnog programa su oko 5.500 KM (troškovi variraju od zemlje do zemlje), a jednogodišnjeg programa su između 8.000 i 12.000 KM. Postoje pune i djelimične stipendije za jednogodišnje programe, koje dodjeljuje naša organizacija ili društveno odgovorne kompanije. Mladi ste, hrabri ste, imate snagu, moć i mladost; imate mogućnost, šansu, volju, želju – postanite samostalni, postanite multikulturalni, postanite poliglote i ambasadori svoje zemlje. Postanite promjena koju ste željeli vidjeti. Učešćem na AFS programima, zapravo sa AFS porodicom pronalazite sebe, upoznajete sebe.
Pozivam sve mlade, koji su zainteresovani za interkulturno učenje, da se prijave za razmjenu ili da postanu naši volonteri/ke, da postanu ambasadori jedine nam domovine Bosne i Hercegovine.

Časopis Preventeen 

 

(Visited 154 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments