Rastanak

23 jan
Najda Ramić

Na dan, na mjesec, godinu,…

Rastajemo se u nadi da ćemo tu osobu vidjet opet. Ono što rijetko pomislimo kako je ustvari možda baš taj rastanak, onaj rastanak na zauvijek.

Trebali bismo to  imati na umu, svaki put kada se od nekog opraštamo. Toliko je nas koji olako shvatamo rastanke. Kada spomenem ovu riječ, ne mislim samo na neka duga putovanja, odlaske na više dana, mjeseci i slično.

Rastanak je i onda kada muža pratite na posao. I onda kada dijete pratite u školu, pa čak i kada prijatelja zezate pred polazak na neki spoj. Sve su to itekako ozbiljni rastanci.

Jer,…htjeli mi to ili ne, danas smo sudionici i onih događaja za koje smo mislili da nemaju i ne mogu imati veze s nama. Jer, ako sam pješak i držim se svojih pravila, neće me niko ugroziti.  Ako vozim oprezno, i držim se svoje putanje, neću nastradati.

Danas nažalost, koliko god bio oprezan, i čuvao se, uvijek ima neko s druge strane ko i nije kao vi. I šta onda?

Onda imamo sve ono što danas čitamo po portalima. Vozač usmrtio pječake, napadi iz nepoznatog razloga na mjestu na kojem ste se slučajno našli,… i sve ovo sa tragičnim završetkom.  Neću dalje iznositi ono što već svi čitamo, i svi imamo pristup tome. Nisam htjela da ponovim crnu hroniku kroz ovaj tekst.

Hoću nešto da vas zamolim, kad bih mogla i naredila bih vam.

Evo i šta..

Nikad, ali baš nikad ne opraštajte se sa svojim voljenima ljuti, mrzovoljni, neraspoloženi!

Ne dozvolite da vam neki ispit, ili poslovni sastanak bude važniji od odlaska na aeorodrom, kako bi ispratili nekog svog!

I ono najvažnije.

Praštajte jedni drugima, zaboravite manje lijepe stvari u tom momentu i ZAGRLITE!

Grlite se snažno, jer zagrljaji nisu predviđeni da budu mlaki!

Dajte do znanja jedni drugima da sve nesuglasice koje možda imate, nisu jače od tog trenutnog osjećaja bliskosti.

Pratite osmijehom one koje odlaze, sve dok vam ne umaknu iz vida.

Jer, ko zna, možda se zadnji put vidite…

I znam, sigurno vas prolazi jeza od te pomisli, ali trajat će kraće nego što bi žaljenje da to niste napravili, a bio je ipak posljednji put.

I zato se ostavite toga da ne volite rastanke. Jer to je život. Ljudi se sastaju i rastaju. Pa kad je već tako, onda učinimo i rastanke lijepim.

I svaki put kada biste radije ostali kući, ili ne ispratili nekog do kućnog praga, ili autobusne stanice, ili čak aerodroma imajte na umu jednu stvar.

Neki od nas bi dali sve,  da su nekog barem još jednom ispratili, oprostili, zagrlili..

Samo da su znali…

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 466 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Hocu.ba praksa