Ranjena ptico vrati se gnijezdu svome

21 feb
Merjema Maksumić

Ranih je tačno u dušu. Nisam mogao u rame, u nogu, već tačno u dušu. Slab sam lovac, slab sam lovac na slabe žene. Ona mi priđe i upita me: “A baš, zar vi tako precizno pucate? Vi ste izgleda neki isusni lovac”. Rekoh joj: “Lovac sam. Lovac na životinje, lovac na crne duše. Zastala sam u tom trenutku i upitala ga: “A momče, otkud ti mene poznaješ pa da znaš da je moja duša crna? Zar si ti čovjek koji loše procjenjuje ljude? Zar pogled sve govori? Šta ako me tvoje riječi još više nisu ubile, dirnule u moju ranjenu dušu? A viđaj čovječe, loše si procijenio, valahi možda sam nekad zlobna, možda nekad stvarno nemam duše, ali ja sam dobra đevojka koja voli pomoći, koja voli svakome izaći u susret, koja voli slušati tužne ljude i priskočiti im u pomoć. Saslušati ih kad im je teško, podići ih na noge. Ja liječim duše. Ja liječim one duše koje su ranjene.. Mislila sam: “Eh, evo meni sreće ako me neko dirne u dušu. Sama ću je sebi popraviti, razgovarati ću sama sa sobom, pomoći ću sebi”. Kako sad vidim svoju trenutnu situaciju, došlo je do toga da me ljudi ocrne, da me bacaju u tamu. Nekada sam samo vidjela svjetlost. Uvijek me očaravala ta jaka svjetlost i zbog nje sam dobijala signale. Signale koji su mi dali snagu da pomažem drugim ljudima. Misliš da sam loša? Takvom su me ljudi sagradili. Vidiš, na kraju se i ne isplati biti dobar, a pogledaj sad situaciju ako ne budeš dobar. Ideš u vatru. Kako da riješim ovu situaciju? Mene su ljudi izbacili na ulicu, meni su ljudi zabili nož u leđa i sad mi stoji. Dragi čovječe, i sad je na mojim leđima duboko zabijen nož. Oni su me naučili da se ponašam kao životinja naspram svega, naspram dobra koje sam učinila. Oni su me naučili zlu, da mrzim, da budem halapljiva za srećom. Naučili su me da shvatim da je sve crno oko mene. Ja sada samo vidim crno. Svjetlost sam zaboravila. Ne pamtim je više. Zaboravila sam dobre dane. Sad samo pamtim one loše. Čovjek treba da sagradi svoje gnijezdo i da sam uživa u njemu. Treba da spoznaje stvari, da spoznaje dobre stvari, da sebi sagradi tako čvrsto gnijezdo da ga tama ne može progutati. Evo vam crnilo u zamjenu za svjetlost. Ja bih čovječe, da progledam. Moje gnijezdo je srušeno. Ostavih za sobom svoje voljene, a ne vidim puta da im se vratim. Ja nisam životinja. Hej, čovječe! Ja sam samo razorena duša koja traga, trči, leti za svojim gnijezdom, a nikako da dopre do njega. Želim zaspati, sanjati ga. Želim da mi san pokaže put ka mome gnijezdu, a nema. Nema ni sna na oči, moj dobri čovječe. Neće ni san da mi dođe. Sve me napustilo. Svako dobro me ostavilo, a loše… Ma loše me stavilo sebi u krilo, a nikako pobjeći. Ne da se. Otima se stalno. Moja krila su slomljena. Imam teške rane koje ni mehlem neće moći zaliječiti. A najvažnije što imam jeste da imam dušu. Ja ću se vratiti kad-tad i naći ću trag ka svome domu. Sagradi svoje gnijezdo i ne dopusti da ti ga tama proguta. Ako ti se sreća ugrozi, čekaj princa na bijelom konju. Oj, ranjena ptico! Gdje si?! Gdje si izgubila trag?! Vrati se ka našem domu. Vrati se. Preklinjem te.

(Visited 136 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments