Radikalizam i ekstremizam-izazovi modernog doba

23 jul
Bojana Naimarević

Kada pomislimo o radikalizmu i ekstremizmu većina nas ove pojmove, prvobitno, smatra istovjetnim, a zatim najčešće povezuje s određenim, najčešće vizuelnim karakteristikama, pojedinca. Naše opažanje rijetko seže dalje od toga, a da bismo razbili mitove i predrasude, stekli određena znanja potrebno je razjasniti šta su to radikalizacija, radikalizam i ekstremizam.

Svi ovi pojmovi su srodni ali su daleko od identičnih. Vežu se uz nasilne ideje i nezakonita djela inspirisana nekom svjetovnom, političkom, religijskom, socijalnom ideologijom s tim što treba naglasiti da se zadnjih godina u svjetskoj javnosti najčešće vežu uz religijske ideologije. Generalno, riječ je o promjenama koje uzdrmavaju ustaljene norme i pravila po kojem određeno društvo funkcioniše. Radikalizam je beskompromisnost i dosljednost u zastupanju neke teorije, ideologije, djelovanja ili mišljenja. Sam po sebi se ne može objasniti nekim ustaljenim, standardnim modelom jer ne postoji profil tipičnog radikaliziranog pojedinca. Proces radikalizacije koji dovodi do radikalizma razlikuje se od slučaja do slučaja i predstavlja svojevrsni sistemski proces. Svi koji ga započnu mogu biti radikalizovani, ali za razliku od ustaljenog mišljenja, to nipošto ne znači da će biti uključeni u nasilna djelovanja. Radikalizam može sadržavati i pozitivan aspekt, biti snaga za postizanje korisnih promjena. Vjerovatno su mnogi pojedinci u društvu nekada po nekom pitanju gajili nepokolebljiv stav a često i djelovali u smjeru promjene. Pritom nisu bili nasilni, širili govor mržnje ili na bilo koji drugi način ugrožavali druge. U prošlosti su poznati mnogi slučajevi radikalnih akcija koje su praktično promijenile tok istorije. Takva je, recimo, borba žena za pravo glasa.

S druge strane, ekstremizam predstavlja ideologije ili djelovanja koji izlaze iz društveno prihvaljivih okvira i vežu se za pretjerane poglede i postupke i izraz su isključivo negativnih društvenih ponašanja. Pojedinci s ekstremističkim pogledom na svijet imaju različite modele ponašanja. Jedni takva uvjerenja čuvaju za sebe i ona nemaju implikacije na širu društvenu zajednicu, drugi prećutno podržavaju pojedince koji konkretno djeluju u tom pravcu, neki otvoreno i direktno podržavaju bez da se sami uključuju u takve aktivnosti i na kraju, postoje pojedinci koji su spremni na najekstremnija djelovanja usmjerena prema sebi i drugima.

Nažalost, sve ove pojave su, najčešće reducirane na religijske ideologije. To je, u jednu ruku, apsurd jer je potpuno jasno da nasilje ne pripada nijednoj religiji. Naprotiv, one ga osuđuju i smatraju izopačenjem ljudske svijesti. Štite svetost ljudskog života i porodicu te uče da Bog od ljudi traži njegovanje mira i suživota. Kada dođe do zloupotrebe, izvrtanja i pogrešnog tumačenja religijskih normativa javljaju se mnogostruka opravdanja, uglavnom kroz tzv. moralni nalog od Boga za vršenjem nasilnih i nezakonitih radnji. Tada često nailazimo na potpuno ili djelimično odbacivanje modernih ideja, ljudskih prava, dostignuća nauke i tehnologije, tolerancije i sl. Ove pojave zloupotrebe prisutne su u svim religijama i religijskim običajima.

Kada govorimo  o profilu ljudi koji su podložni radikalizmu i ekstremizmu obično pomislimo na mlade, needucirane i naivne pojedince koje je lako manipulisati. Međutim, činjenica je da veliki broj pripadnika ekstremističkih i radikalističkih grupa čine različiti slojevi društva, studenti, profesori, doktori… dakle, ljudi s visokim stepenom obrazovanja i pojedinci za koje to nikada ne bismo pomislili. Uzroci pojave radikalizma su brojni, a neki od njih su: uticaj globalne politike, ekonomska isključenost i nezaposlenost, politička isključenost, nepravda, bezvoljnost, korupcija, nejednakost, nezadovoljstvo, netolerancija prema različitostima, nedostatak sigurnosti, slabi kapaciteti države itd. Mada to ne mora biti pravilo, po svom profilu kritičnu skupinu čine pojedinci koji su izolovani, usamljeni, niskog samopouzdanja, teške i komplikovane porodične situacije, u potrazi za prijateljima, moći i samopotvrđivanjem, skloni bespogovornoj poslušnosti, manjine, pojedinci koji su poniženi, zlostavljani, a mogu biti motivisani potrebom da pripadaju nekome ili nečemu, željom za društvenim statusom ili materijalnom satisfakcijom.

Radikalizacija nije nova pojava ali u savremenim društvima ima nekoliko novih elemenata koji se vežu uz proces globalizacije i upotrebu novih komunikacijskih tehnologija (prije svega društvenih mreža) preko kojih se pojedinci i grupe lakše povezuju i regrutuju te prati ponašanje potencijalnih članova grupe. Internet omogućava da informacije budu dostupne svima u svako vrijeme, što znači da barijere ne postoje. Sve ovo dovodi do faktora nepredvidivosti uslijed čega je teže kontrolisati ove procese. Prilično lako i jednostavno dolazi do povezivanja, širenja i učvršćivanja veza s ljudima sličnih uvjerenja, a oružje i sva druga sredstva potrebna za potencijalno izvršenje planiranih radnji moguće je dobiti veoma lako zbog širokog i neometanog pristupa informacijama.

Preventiva, kao najmoćnije oružje brobe protiv radikalizma i ekstremizma može se vršiti kroz građansko obrazovanje, religijsko obrazovanje, razvijanje kritičkog mišljenja i informatičko opismenjavanje. Također, neophodno je angažovanje javnosti, održavanje sportskih i kulturnih aktivnosti u kojima bi učestvovao veći broj mladih ljudi, rad s ranjivim pojedincima ili grupama, veće i sveobuhvatno angažovanje nevladinih organizacija i rad na razumijevanju konflikata i izgradnji mira.

Građansko obrazovanje bi pojedincu dalo uvid šta znači biti odgovoran građanin, imati osjećaj pripadnosti te svijest da svojim djelovanjem mogu i trebaju napraviti doprinos i da nisu samo pasivni posmatrači društvenih prilika. Kroz religijsko obrazovanje (u slučaju Bosne i Hercegovine ono se odvija u religijskim institucijama i u javnim školama kroz formalno obrazovanje) potrebno je obezbijediti stručni, pedagoški nadzor i pravilno pružiti informacije i znanje o religijama. Razvijanje kritičkog mišljenja je posebno važno u smislu ovladavanja vještinom razdvajanja činjenica od fikcije, provjeravanja izvora informacija, odbijanja preuzimanja neke određene verzije kao konačne istine, razumijevanja društvenih kretanja itd. Informatička pismenost u tradicionalnom smislu i po pitanju online platformi i društvenih mreža može doprinjeti smanjenju broja pojedinaca koji bi, eventualno, bili vrbovani i regrutovani na ovaj način. Istovremeno, informatično opismenjavanje bi podiglo nivo odgovornosti vezan za sadržaj koji se plasira u Internet prostor, posebno svakodnevno prisutni govor mržnje koji jako često podstiče i raspiruje nacionalnu, vjersku, etničku i svaku drugu vrstu netolerancije. Ove pojave predstavljaju kamen temeljac i izvor nicanja radikalnih i ekstremnih stavova.

Bosna i Hercegovina je postratno društvo u tranziciji u kojem je uništen stari sistem vrijednosti a novi nije usvojen ili su nove vrijednosti takve da ne odražavaju jednakost i reprezentativnost za sve građane. U takvim okolnostima se stvaraju povoljni uslovi za pojavu radikalizma i ekstremizma. No, učinjeni su izvjesni napori pa je tako 2015. godine potpisana Strategija za borbu protiv terorizma i s terorizmom povezanih pojava za period od 2015 – 2020 godine. Time je BiH izrazila spremnost za kontinuiranim jačanjem nacionalnih kapaciteta u oblastima prevencije i borbe protiv terorizma, ali i suzbijanja svih drugih s terorizmom povezanih pojava. Ova strategija predstavlja nastavak aktivnosti koje se provode od 2001. godine kada je BiH postala članicom Antiterorističke koalicije. Strategija je donešena u vremenu kada se na globalnom nivou intenziviraju sigurnosni izazovi i rađena je uz konsultacije s predstavnicima nevladinog sektora, akademske zajednice, predstavnicima vjerskih zajednica i međunarodnih organizacije prisutnih u BiH. Time je omogućeno prisustvo svih relevantnih faktora i segmenata društva u implementaciji strateških mjera. Strategija sadržava niz preventivnih i represivnih mjera. Preventivne uključuju niz aktivnosti kao što su saradnja s nevladinim sektorom, vjerskim zajednicama, uključenost šire društvene zajednice, posebno mladih u suzbijanja govora mržnje, jačanje i razvoj demokratskog društva, vladavine prava, promovisanje dijaloga i tolerancije… Represivne se odnose na aktivnosti države poput pravovremenog prikupljanja obavještajnih podataka, sistemske i koordinirane istrage svih pojava nasilnog ekstremizma i terorizma, pojačana razmjena informacija na međunarodnom nivou i sl.

Broj bosanskohercegovačkih državljana na stranim ratištima često je tema o kojoj se spekuliše. Brojke nisu jedinstvene ali sprema operativnim podacima Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) u Iraku i Siriji je boravilo ili boravi oko 280 bosanskohercegovačkih državljana. Radi se kumulativno o osobama koje su sudjelovale ili sudjeluju u oružanim sukobima, o ženama i djeci, osobama koje su se vratile u BiH ili su u međuvremenu poginule. Od tog broja procesuirane su dvadeset i četiri osobe, sve su osuđene, u najvećem broju slučajeva sporazumom o priznanju krivnje. Veliki izazov za Bosnu i Hercegovinu predstavlja tretman osuđenih osoba po povratku sa stranih ratišta i odsluženja zatvorskih kazni. Svakako je neophodno osmisliti adekvatnu strategiju resocijalizacije kako bi se otklonila opasnost ponovne radikalizacije tih pojedinaca. Treba naglasiti da posljednje tri godine nijedan bosanskohercegovački državljanin nije otišao na strana ratišta.

Mediji imaju višedimenzionalnu ulogu kao važan partner u prevenciji i borbi protiv radikalizma i nasilnog ekstremizma kao i ublažavanju posljedica nasilja. Svjedoci smo u kolikoj mjeri mediji u svim sferama života utiču i oblikuju javno mišljenje. Ukoliko forsiraju i eksploatišu događaje vezane za ove pojave na bombastičan, senzacionalistički, emotivan i pristrasan način onda će, zapravo, postići efekat koji i jeste cilj radikalnih i ekstremnih pojedinaca, uticati će u smjeru zastrašivanja građana. No, ukoliko izvještavaju pravilno, objektivno, kroz adekvatan kontekst mogu učestvovati u podizanju svijesti građana o opasnostima ovih pojava i promovisati mehanizme rješenja.

Radikalizam i nasilni ekstremizam su kompleksne pojave koje zahtijevaju sveobuhvatan i ozbiljan pristup od pojedinca, nevladinih organizacija, medija do institucija i zakonodavstva koji kroz jačanje međusobne saradnje mogu značajno uticati na smanjenje ovih pojava i građanima osigurati okruženje u kojem će gajiti povjerenje prema društvu i državi u kojoj žive.

 

 

 

(Visited 721 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Hocu.ba praksa