Putuj, putuj sreco moja

26 avg
Melika Mešan

Jutro sasvim obicno. Spremam se u zurbi. Ubrzo putujemo za Sarajevo, po moju matursku haljinu. Osmijehom na licu, i sirokim zagrljajem vjerodostojno me je ispratio iz svoje udubljene fotelje (jer njegovo mjesto se znalo). Bio je sretan, uzbudjen i ponosan sto njegova Ceja (kako me je zvao), njegovo prvo unuce, uskoro maturira. Nisam mogla ni pomisliti da ce to biti nasa zadnja “razgovorusa” u 12, da cu te zadnji put drzati za ruku, poljubiti.
Samo si nestao, vristala sam, dozivala tvoje ime, urlala da se cuje do neba, ali nisi mi se javio deda. Zasto bas sad? Kako si nas tek tako mogao ostaviti…?

Nije on bio obican covijek. Uzivao je u nauci, istrazivao, citao i svakim danom je nastojao da svoje znanje sve vise obogati. Nesebicno me je poducavao jezicima, geografiji, historiji, knjizevosti, pricao o svojim putovanjima i smijesnim dozivljajima iz djetinjstva. Knjige, poklanjao mi je brdo knjiga.. i obavezno posveta ” S ljubavlju, deda Imsir”. I bila je to ljubav, neka posebna veza, koju smo nas dvoje imali. Uzivao je u pjesmi, sevdalinci, Safetovoj muzici. Svaki njegov dan je zapocinjao, i zavrsavao sa pjesmom. Za drugu emociju, osim spokojnosti i srece, nije bilo prostora u njegovom svijetu… Cesto i zaplacem, priznajem.. ali cim se sjetim tvog blagog lica i vedrih ociju, smognem snage, osmijehnem se, obrisem suze, i pomislim, ti nisi volio da vidis na mom licu izraz tuge, i nikako ne bi zelio da se osjecam lose zbog bilo koga, a kamoli tebe, mog vjernog zastitnika. Prodje i ona matura koju si zeljno iscekivao, prodje i upis na fakultet, pa i prva godina..Niko se nije radovao mom uspjehu kao ti, deda moj.
Cuvaj me, a ja cuvam tebe.. ovdje u dusi.
Putuj, Putuj sreco moja ❤

(Visited 120 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments