Raspleti kose, pusti ih neka teku rijekom života
sa tobom biti u carstvu sreće, zar nije divota?
Pruži mi ruku, dalekim prugama noćas da hodimo
uz najljepše želje i veliku ljubav da se k'o jedno srodimo.
Osvajaš mene vrlinom sebe, i sve drugo nije bitno
kada me gledaš, ja sebe nemam, gubim se, vratim, brojimo sitno.
Pruži mi ruku, dalekim stazama da noćas koračamo
Sve će biti, doći, proći, al’ mi se uvijek jedno drugom vraćamo.
(Visited 139 times, 1 visits today)
