Prvi ples

11 maj
Amila Mujkić

“Sada je naše vrijeme”, izustila je tiho oslanjajući bradu na njegovo rame i upijajući miris jakog parfema i dima cigareta iz prostorije, podizala je lagano svoje ruke i spustila na njegovo lice, pa na vrat. Nježno ga je zagrlila. Njena ruka se doimala tako malenom naspram njegove, ali opet, tako su se uklapali jedno uz drugo. Pogledala ga je svojim sitnim smeđim očima u kojima se jasno vidjela sreća i ponos. Spustila je pogled na njihova tijela. Duga, uska i čipkana haljina oko struka, bijelila se poput snijega. Njen veo je padao na pod. Njegova ruka na njenom struku je pristajala tu kao da je kalupljena baš za njene bokove. Lagano je podigao ruku i stavio je na njen obraz. Doimao se tako sretnim i ponosnim. Njegove oči su ga odale kada je pogledao u nju. Nije se imalo tu više šta reći. Njih dvoje, cijeli podij njihov i samo njihov. Svi gledaju u njih a oni kao da su u svom svijetu, sasvim sami. Voljeli su se. Riječi su bile suvišne da se opiše ovaj prizor. Njegovo teget plavo odjelo je savršeno pristajalo uz boju njegovih očiju. Očiju koje su se napunile suzama radosnicama. Muzika teče lagano. Okrestar sa svega dva gitariste i jednim bubnjarem su svirali njihovu pjesmu.Vrtjeli su se podijumom kao po oblacima. Činilo se kao da su to vježbali godinama. Spustio je svoje usne na njene a zatim joj je nešto šapnuo. Govor njenog tijela je pokazao sreću, strepnju, dugu iščekivanost. Zagrlila ga je jako i nije puštala. Po crtama njenog lica se jasno moglo vidjeti da je to ono što je ona oduvijek željela. Ne savršeno vjenčanje, ne vjenčanicu, ne goste.. Vidjelo se da je željela njega. Baš onakvog kakav jest.

 

— Svi stavovi i mišljenja izražena u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 75 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments