Na samom početku putovanja, ostala sam toliko oduševljena, da sam se pitala, može li bolje od ovoga. Prva želja ostvarena: Berlin.
Mnogo pozitivnih emocija nosim upravo iz ovoga grada.
U putovanju do Berlina već smo otprilike shvatili ko bi s kim putovao. Nije tu bilo nekih posebnih dogovora, ljudi jednostavno „kliknu“ jedni na druge. Moje posebne drugarke su bili Sava, Rada, Hesus, Sandra i Beka.
Dvije stvari su me posebno iznenadile u ovom gradu: Lokali heroj i naša snalažljivost.
Iako sam u pocetku bila skeptična po pitanju obilaska grada sa lokalnim herojem, na kraju se ispoostavio kao pun pogodak i nezaboravno iskustvo. Omogućio nam je da obiđemo kuću u kojoj u boravili azilanti poslije II svjetskog rata, a provirili smo i u dijelove koji su zatvoreni za javnost. Sve to naravno uz nevjerovatan osvrt na historiju, i iskustvo sadašnjih stanovnika te kuce.
Što se tiče druge stvari koja me je baš, baš iznenadila, a to je naša snalažljivost, mogu samo reći bravo za moju odabranu ekipu, koja je u rekordnom roku obišla Berlin, i ostala odusevljena s njim. Već tada sam znala da će ovo bilo jedno zanimljivo putovanje sa pravim ljudima.
** Tekst je nastao u sklopu progrojekta “Putujemo u Evropu” koji su Omladinska informativna agencija BiH (OIA) i Munja Inkubator uz podršku Robert Bosch Fondacije, Balkan Trust for Democracy i partnera organizirali sedmu godinu za redom za studente završnih godina i apsolvente fakulteta univerziteta/sveučilišta u Bosni i Hercegovini. **