Prva ljubav

12 jun
Belma Arapčić

Djevojčice su jako smiješna bića. Beru cvijeće i samo nešto šapuću jedna drugoj. Najsmješnije su mi kada se ljute bez razloga. Mila mi je pogotovo smiješna, ona baš umije da se bezveze ljuti.
Zaljubio sam se čim sam je ugledao odmah prvog dana škole, kada je došla sa mamom i tatom. Vjerovatno je htjela pobjeći, čim su je oboje držali za ruke. Na prvom času učiteljica je tražila da se predstavimo. Meni stvarno nije bilo jasno zašto je slagala da se zove Mila, pa sam joj odmah na odmoru rekao da to nije pravo ime, već nadimak. Sigurno joj je bilo krivo što nije mogla da smisli bolje ime, pa se naljutila.
Sljedeću sedmicu je u školu došla sa pletenicama. Morao sam nekako da joj kažem da mi se sviđaju, ali još uvijek se ljutila na mene, pa sam je povukao par puta za jednu pletenicu, a ona se ponovo naljutila. Dan poslije igrali smo lopte u dvorištu. Vidio sam da stoji pored, pa sam joj šutnuo loptu da se i ona igra. Trebalo je da uhvati loptu i vrati je nazad, kao moj drug, ali izgleda da je i to pogrešno shvatila čim se i treći put naljutila. Tužila me učiteljici, a ona me je onda stavila u kaznu.
Skoro da sam odustao od dokazivanja da je ja stvarno volim za razliku od mog druga kojem se stalno nešto smješka, a on nju ni ne gleda. Zaljubit će se i ona kad poraste kao ja. Mama kaže da se stvarno zaljubiš tek kada porasteš.

(Visited 265 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments