Prošlost – što više kopamo bit će rupa bez dna

20 jun
Žana Alpeza

Često se u mislima, sjećanjima, tugama, nesrećama, iscrpljućim i neprospavanim noćima vraćamo u prošlost. Nema potrebe da istražujemo nesvjesnu prošlost “u sebi”, osim onoga dijela koji se ispoljava u trenutku možda kao misao, neka emotivna reakcija ili neki vanjski događaj. Ako budemo kopali po prošlosti ona će postati „rupa bez dna“. I uvijek će biti još i još.. Možda imamo potrebu ili često razmišljamo kako nam treba dodatno vrijeme da bismo razumjeli ili shvatili prošlost, ili tražimo načine kako bismo je se riješili, ustvari drugim riječima ono što nam dolazi u budućnosti da će nas to osoloboditi prošlosti. To je obmana. Ono što nam može pomoći to je „sadašnjost“… Opet tragamo za dodatnim vremenom da nas oslobodi, ali moramo dosegnuti, uhvatitit snagu/moć sadašnjeg trenutka, ovog momenta. Ovog momenta, ovog trenutka – tu leži rješenje..

Zar nije korisno razumjeti što je prošlost, što se u njoj desilo, i samim time razumjeti zbog čega činimo, radimo određene stvari, zbog čega reagiramo, zbog čega odlučujemo na određene načine ili zašto nesvjesno stvaramo našu karakterističnu vrstu pritiska, drame?

Ako naučimo biti svakim danom sve svjesniji svoje trenutne stvarnosti, možda ćemo iznenada steći izvjesni uvid u to zbog čega smo uvjetovani i to baš na određene načine, a kao primjer mogu navesti kako naše veze slijede određene obrasce… Tako da ćemo se možda prisjetiti stvari koje su se dogodile u prošlosti ili ih možemo vidjeti i jasnije.. Ali ako ih razlučimo to može biti dobro, ali ne mora biti neophodno…

Možda je najbolji u prošlosti način na koji je možemo razumjeti i da nastavimo živjeti mirno i spokojno da budemo umom prisutni koliko možemo. Prošlost ne može da preživi u našem prisustvu, ona može da opstane u našem odsustvu.

(Visited 146 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments