Prije

20 jul
Adis Ahmethodžić

U vrijeme kada su
Sarajevom
Hodali penzioneri
U dugim kaputima
Sa šeširima na glavi
I vrećicama u kojima su
Rajčice
Vino,
Polovna knjiga ili
Novine
Par sastojaka za večeru i
Neka sitnica
Ruža ili bajadera
Za posebnu ženu…
U vrijeme kada su mladići
Furali teksas jakne i
Starke,
Kačili se za tramvaje
Uz gitare u parku svirali
Štulića ili
Bebeka i
Sa neurednim frizurama i
Rukama u šupljim
Džepovima
Osvajali djevojke manirima
Najvećih šmekera…
U vrijeme kad ljudi nisu
Bili kukavice
Kada je falilo svega
A opet se
Sve imalo,
U vrijeme kada si morao
Imati u srcu i glavi
Da budeš faca
Među curicama
Osvajati ih mjesecima
Smišljati fore ili
Krišom ostavljati poruke
Pred vratima,
Pjevati blesavosti
Plavog Orkestra dok te
Drugovi zajebavaju a tebi
Nije ofirno izigravati klovna
Za njihov osmijeh.
U vrijeme kada su ljudi
Bili slobodni
Daleko od skupog života
Interneta, bankomata i
Kreditih kartica
Daleko od opsjednutosti novcem ili
Pažnjom potpunih stranaca,
U vrijeme kada su dame
Čuvale pristojnost a
Muškarci manire,
U vrijeme kada je riječ
Vrijedila više
Kada su prijateljstva trajala
Čitav život a
Ljubavi
I duže
Od toga.

U tom vremenu se
Trebalo roditi.

(Visited 709 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments