U životu sve što nam se dešava nije bez razloga. Svaki događaj je lekcija za budući život. Takve stvari često nas mnogo zabole, u tim trenucima nemamo rješenje ili čak postoji i opcija da uopšte ne možemo da nadjemo rješenje. Da li je to baš uvijek tako? Kada vrijeme odmakne, dođu nam u nekim trenucima misli u vezi prošlog problema, najčešće kao rješenje, ali nam se tada čini suvišno. Ne, ništa nije suvišno ni tada, za nauk nam je u budućim problemima. Za svaki problem i njegovo rješenje potrebna nam je smirenost, ali naš mozak ne može baš da razmišlja tom brzinom u tome trenutku kada mi „odmah, tačno u trenu“ želimo rješenje na sve naše moguće probleme.
U tome se razlikuju naše godine, naše iskustvo. Kada bi star čovjek imao pamet koju je stekao do svoje starosti i godine mladosti za rješavanje svih nedaća, to bi bilo najdivniji period. To su nemoguće stvari, ali realne u našem životu. Na sva zbivanja nismo moćni da reagujemo brzinom kojom bi trebalo, kojom okolina očekuje od nas. Zbog toga stoji jedna stara poslovica: „ Ne može prije zore da svane.“ Koliko god nama bilo teško, najbitnije nam je u životu da naučimo da čekamo, smireno i strpljivo da čekamo. Sve dođe na svoje mjesto. Kockice se redaju u onome trenutku kada naš mozak bude spreman za tu igru. Bitno nam je da naučimo da čekamo, ne razmišljajući da li ce sve da dodje u svoj čas ili će možda opet nešto da kasni. Dok budemo razmišljali pozitivno sa strpljenjem, tako će nam i biti, ukoliko uradimo suprotno, muke ćemo sami sebi natovariti na vrat. Istina je, da niko drugi ne može nekome muke da stvori, kao jedan čovjek sam sebi.
Svako veče kada kreneta da spavate, ubijedite sebe da morate na naučite da čekate da riješite problem, onda kada vaš mozak se odmori, bude hladan, u skrivenoj memoriji će pronaći najpovoljnije rješenje za sve nedaće koje vas muče u trenutku. Ali i poslije toga morate da naučite da budete zadovoljni sa kakvim-takvim rješenjem.
