“Pravičnost je od sveg zlata skupocijenija“

3 dec
Ernad Podrug

Pravda je često puta ljudima teža od nepravde. Ako nestane pravde, što li su onda kraljevstva nego velika razbojništva. Vrijeme izriče pravdu i postavlja stvari na svoje mjesto. Lako je biti dobar, teško je biti pravedan. Ljubio sam pravdu i mrzio nejednakost, zato ću umrijeti u progonstvu. Mač pravde nema korica.

Ne može biti pravedan ko nije čovječan. Ne odobravam to što kažeš, ali ću braniti do smrti tvoje pravo da to kažeš. Pokušajmo kao potomci biti pravedni, pa makar kao savremenici i ne mogli biti takvi. Ako ima pravde, neka odmah sine. Pravdu tjeraj, samo je tjeranjem nemoj ubiti. Pravednost je kao lijek : gorka i korisna.

Sudimo lagano i sudit ćemo pravilno. Tek kad se izgubi čovjekoljublje, javlja se pravda. Čovjek može postići pravdu za druge, ali za sebe nikada. Pravda je često teža ljudima od nepravde. Pravedan je čovjek najmanje podložan društvenom nemiru, a nepravedan je njime ispunjen u najvećoj mjeri. Nema vlasti bez ljudi, ljudi bez materijalnih dobara, materijalnih dobara bez prosperiteta, niti prosperiteta bez pravde i dobre politike. Ukoliko bilo ko dopušta sebi slobodu da krši zakone opće pravde koji su uspostavljeni zbog očuvanja ovih stvari, njegovu drskost treba zaustaviti strahom od kazne, a ona se sastoji u oduzimanju ili smanjenju građanskog interesa. Ljubaznost uzvrati ljubaznošću, ali zlo uzvrati pravdom. Ko je samo pravedan, taj je i okrutan. Ko bi živio na zemlji ako bismo svima sudili pravedno. Sve što se događa, događa se pravedno. Nepravda bilo gdje je prijetnja pravdi svugdje. Stvarni mir ne ogleda se u prestanku tenzija već u prisustvu pravde. Svugdje čujem uzvike : Smrt, smrt, smrt i osuditi, osuditi, osuditi. Ja bih htio da čujem: Pravda, pravda, pravda ! Možete li očekivati pravednost prema sebi, kada niste pravedni prema drugima.

Pravda je savjest. Novac ruši i gradi, čini sve što hoće, i pravednog i pravdu s razlogom ubija. Pravičnost se definiše kao jedna od četiri glavne vrline. Ona podrazumijeva da svakome date ono što mu odgovara ili pripada. Ona u sebi obuhvata ispravnost, rasuđivanje i pravičnost. Pravičnost je ono što čovjek mora učiniti kako bi postupio ispravno i razumno. Pravda i pravednost se uobičajeno shvataju kao kazna ili nagrada za određeno ponašanje, zavisno od toga šta čovjek zasluži. Pravednošću se reguliše ravnopravnost ili pravičnost u podjeli nečega i ona uspostavlja omjer u kojem će se primjenjivati kazne ili nagrade. Ima dana kada smo svi sretni. Tada nakratko zaboravimo teške trenutke. Teške!? Teški su zato što nam ih drugi učine takvima jer neki ljudi mogu upravljati tuđim životima. Bez suosjećanja. Bez posljedica. Možda postoji neko mjesto u svijetu gdje su svi ljudi jednaki, gdje ne kradu jedni od drugih, moćniji od slabijih, ne grade sreću preko tuđih leđa. Svakoga dana dobivamo nešto od onih što nikada neće ništa promijeniti. Moj san o pravdi i poštenim ljudima ostaje samo san. Samo san !

I tada me neko pita koji su to problemi koji muče državu ? Možda piše na nečijem brošu. Možda piše na leđima radnika bez plaće. Možda piše na nečijem satu, a možda u oku boraca za radnička prava. Mala sam kap u tome svemu. Svi smo mi mali obični ljudi, male kapi u moru uspješnih, samo što se neki utapaju, a neki očajnički bore isplivati na kopno. Mogu pričati na glas, mogu pisati… Pitam se samo hoće li me itko čuti. Držim se, još kako se držim ! Govorim o ljudima koji to ne znaju, jer i sam nisam znao šta učiniti kada sam se našao nasred korumpirane kancelarije. Manji od makova zrna. Moje ocjene nisu vrijedile. Za moj prosjek nitko nije mario. Momak sa lošim ocjenama i manjeg prosjeka, no zasigurno bogatijeg imovinskog stanja dobio je mjesto u školi. Ja nisam. Pognute glave izašao sam iz kancelarije u kojem je bila magla od toliko mutnih ljudi. Možda se samo meni u glavi pomutilo od nemoći. Upitao sam se kako se izboriti za svoje mjesto pod suncem kada ga novac može kupiti, kada poznanstva i potkupljivi ljudi bez morala ne čine ništa, osim što kvare vlast. Uostalom, nije tako teško pokvariti nešto što je već pokvareno. Toliko je sve očito što se događa u modernom dobu, sada u državi s toliko prava, tržišnog nadmetanja, obećanja. Toliko je očito da moje riječi prestanu imati smisao jer su svi svjesni svega. No, korupcija se mijenja u prostoru i vremenu, ko zna hoće li za pet godina svi biti jednako svjesni.

Možda se u međuvremenu otkrije preventiva. Sada je to samo jedan veliki začaranikrug gdje jedno podmićivanje povlači drugo. I tako unedogled. Netko pošten ostaje pri pravdi. Što danas uopće jest pravičnost ?Nešto što donose zakoni, nešto što se također može kupiti. Neću reći sve. Mnogo toga se može kupiti i time učiniti sudstvo nedjelotvornim, smanjiti razinu morala, naštetiti obavljanju društvenih poslova. Uskoro ćemo početi kupovati dnevne doze kisika. Čini se da će samo određeni imati pravo disati. Ipak, želio bih unijeti malo optimizma u ovu svoju borbu, nije sve toliko crno kakvim se čini. Crno je ako dopustimo da tako bude. Moja borba se inače ne bi zvala borbom da još uvijek tapkam po mraku. Shvatio sam da postoje ljudi kojima se može obratiti, jer nakon tolikog razvoja korupcije, teško je znati ko još nije korumpiran.

Ono što mi nikada nitko neće moći objasniti, ono što mi nikada neće biti jasno je ko su ti ljudi koji sebi daju za pravo upravljati tuđim životima, koji sebi daju za pravo ostvarivati osobne probitke na pokvaren, podmićen način. Ha, tko visoko leti, nisko pada !

Nadam se da će doći i naših pet minuta, kada ćemo gledati kako oni padaju. Sretan sam što će bar netko pročitati moje mišljenje. Barem nešto, kada ne mogu istjerivati pravdu ! Sve što želim reći ljudima je da ko ne djeluje, sudjeluje.

Sami odlučite ! Volim dane kada smo svi sretni.

(Visited 503 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments

Autor Admin