Pramen sreće

14 apr
AjsiT

U uglu sobe,u noći tihoj i besanoj.Misli se prepliću kao roj pčela
koji osjeti opasnost.
Razmišljam o ljudima i njihovim postpupcima.Što više
razmišljam,djeluju mi dalji i ne dohvatljiviji.
Gledajući svijet i ljude oko sebe vidim nešto hladno i tužno u
njima.Kao da su odavno izgubili nadu u bolje sutra.Ne znaju šta je to
sreća i smijeh.Zaboravili su da se raduju malim stvarima i znacima
pažnje.Prolaze brzo,i ne osvrću se.Žure u svijet koji treba
popraviti.Svoje snove ostavljaju,odlazeći da sanjaju tudje.
Ja sam izgradila svoj oklop,svoj zaštitini zid.Koji odbija loše ljude
i negativne misli.Krijem se od njih kao mornar od nemirnog mora,ali znam
da talasi ne mogu zaljuljati moj brod.Ja i dalje ne odustajem od potrage
za mojim pramenom sreće.Sreća je za mene kao zvijezda vodilja,koja me
ka pravom putu vodi,a sa lošeg odvraća.
Svaki dan treba živijeti kao da je poslednji.Jer nikada ne znamo šta
nosi dan,a šta noć.I da mene nema dani bi prolazili,godišnja doba se
mijenjala,ratovi vodili.Bez svakoga se moze,vijekovima ljudi umiru i
rađaju se.
Zato naučite da dajete i primate ljubav.Da se nasmijete slučajnom
prolazniku.Jer jedan osmijeh može promjeniti svijet.
I kada novi dan osvane i kada sunce ponovo ogrije.Ja spremna krećem u
nove pobjede i puštam ruži vjetrova da me nosi putem sudbine.

(Visited 80 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Hocu.ba praksa