Političari, vratiti ćemo vam se kao bumerang, direkt u glavu!

14 jun
Faris Druškić

„Moje ime je Faris Druškić, ali za mene imena nisu bitna. Ono što predstavlja smisao našeg postojanja I života jeste biti čovjek“, uvod je moga govora kao najuspješnijeg studenta univerziteta, odjseka i generacije. Kao stipendista Vlade Turske prije 5 godina sam počeo svoju akademsku misiju u toj zemlji. Novi jezik, novi ljudi, nova kultura, zemlja, nova poznanstva, iskustva učinili su da danas vidim novog sebe. Tužna je činjenica da je jedan od temeljnih razlog moga akademskog uspjeha odbijenica vlastite zemlje, u kojoj sam planirao kreirati svoju poslovnu i obrazovnu karijeru. Na isti dan kada je odbijena moja aplikacija na univerzitetu u Bosni i Hercegovini, dobio sam mail koji je potvrdio moju punu stipendiju za daljnje studije u Turskoj na smjeru bankarstva i finansija.
Ukratko, na svom akademskom putu živio sam u pet različitih gradova, naučio dva nova jezika, upoznao na stotine novih, zaista pravih prijatelja, naučio da cijenim rad, upornost i možda ono najbitnije, stekao nezavisnost. Počevši od najjednostavnijih stvari, kao što su pranje veša, kuhanje, plaćanje računa, pa sve do upravljanje i kreiranje vlastitog budžeta, donošenja odluka pod pritiskom, oslanjanje na samog sebe. Ono što su me naučili obrazovni sistemi u Turskoj, Poljskoj i Latviji jeste činjenica da je biti student profesija i da zahtijeva, baš kao i svaka druga, predanost, kreativnost i rad, težak rad. Naučen sam da svaki dan, osim nedelje, provedem najmanje 8 sati u procesu stjecanja novih znanja, uključujući predavanja, pisanje radova, spremanje ispita, čitanje članaka, gledanje filmova, serija. Također, esencijalna razlika koju sam primijetio u odnosu na naš obrazovni sistem jeste sloboda koja studenta podstiče da bude kreativan, originalan. Ne postoji pogrešno mišljenje, loša percepcija, ne, sve se to raspravlja sa profesorima, koji uživaju da slušaju svoje studente. Spomenuo sam gledanje serija i filmova, čitanje članaka, upravo taj vid stjecanja znanja nadopunjava ono formalno stečeno putem predavanja i iz knjiga, stvarajući studenta koji je spreman da budem konkurentan na tržištu rada. Želim još spomenti vezu između studenta i profesora, koja se temelji na poštovanju i prijateljstvu. Njihova vrata su uvijek otvorena za studente, pogotovo strance i to je faktor koji je mnogo pomogao meni da budem najbolji u onome što radim. Također, profesori su mi pomogli da otvorim mnoga vrata, koja mi je moja zemlja zatvorila.

Želio bih se vratiti svome govoru. „Dolazim iz države Bosne i Hercegovine, grada Sarajeva. Ja danas govorim u ime više od 1600 mojih vršnjaka, ubijene djece Sarajeva, koja nisu imala šansu kao ja da stoje danas pred Vama, da se školuju, da učine sretnim svoje roditelje, da žive. I znajte, dok živim ja, živjet će I oni. Danas, 25 godina poslije, ništa se nije promjenilo. Svijet opet šuti dok se ubijaju djeca Alepa i Gaze, dok se njihova prava na život, obrazovanje, slobodu otimaju od njih nejakih. Otišli smo u svemir, proizveli električni automobil, pronašli lijek za mnoge bolesti, ali nažalost, nismo naučili da budemo ljudi. Dok svijet šuti, Vaša zemlja vrišti, urla i jasno govori šta se dešava u ovim gradovima i zato budite svjesni da je Turska zemlja dobrih ljudi. Bila mi je velika čast biti vaš gost proteklih 5 godina.“ Osjećao sam potrebu da dignem glas za svu djecu ovoga svijeta, jer ne postoji smisao naših uspjeha, karijera, pozicija ako to radimo samo za sebe, to nije sreća.
Na kraju obratio sam se svojim kolegama i nesvjesno podigao veliku prašinu. Riječi koje sam im poslao izazvale su velike emocije kod njih, ali i svih prisutnih predstavnika vlasti, medija, roditelja i naroda Turske. Citiran sam u skoro svim dnevnim novinama. Rekao sam im: “Ne očekujte ništa od države, bilo koje firme, organizacije, čovjeka, jer Vam ništa neće doći. Neće, jer sve je već u Vašim rukama. Ako nisi zadovoljan univerzitetom ili fakultetom, uči i radi više, pređi na bolji fakultet, ali nemoj da govoriš loše o trenutnom. Ako nisi zadovoljan svojim direktorom, uči i radi više, nauči novi jezik, vještine, ti postani novi direktor, ali nemoj da ogovaraš trenutnog direktora. Ako misliš da ti država ide u pogrešnom smjeru, uči i radi više, stvaraj nove projekte, ideje, zadobij povjerenje svog naroda i ti počni da kreiraš novi put svoje države, ali u međuvremenu nemoj da pišeš prazne kritike na Facebook i Twiteru protiv vlasti, jer se ona ne mijenja iz stolice, nego radom.“

Dragi političari, budite svjesni da ćemo se mi omladina, koje ste se vi odrekli, vratiti vama nazad kao bumerang, direkt u glavu. Zaboliti će vas vaša bahatost, nerad, nepoštovanje nas mladih, koji ćemo jedan dan preuzeti Bosnu i Hercegovinu i u nju uložiti sva znanja, iskustva stečena po svjetskim metropolama. Vratiti ćemo vjeru u obrazavanje, rad, poštenje, poštovanje, jer ipak smo mi vojska najjača.

(Visited 429 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments