Poezijo moja

15 jul
Jasminka Grujić

Poezijo moja, jedina mi nado,
oblači duge haljine i skute,
potjeraj naše neumorno Stado,
krećemo noćas na neznane pute.

Poezijo moja, nikom nismo drage,
niko za nama neće prosuti suze.
Pođimo tiho dok imamo snage,
tužne su noćas sve naše muze.

Makovo sjeme našom dušom klija,
lijepo, rumeno, al’ je čisti korov.
Tuđa se kruna ovdje sada sija,
siva magla pala je k’o pokrov.

Poezijo moja, vjerna mi drugo,
prognane noćas mi smo od svega,
rođena sestro, vječita tugo,
bježimo noćas od čeg nema bijega.

Idem, jer za tebe ne nađoh doma,
ni tople riječi, već samo muku.
Za mnom si pošla, tužna i troma.
Po blatnjavoj cesti odore se vuku.

(Visited 65 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments