Poez(i)(ja)

26 sep
Josipa Lesinger

Uvjeri me, mila, noćas
dok ulična lampa još diše i treptajima
pokazuje da je živa
uvjeri me da riječi nisu poput djela –
odsječene od stvarnosti
ali da su vrijedne i puno jačeg odjeka od radnji
Dopusti mi, mila, noćas,
da ti ispričam priču od koje će ti se kosti zalediti
a srce raspršiti na tisuću komadića
(pa poslije postati vječni prah boli)
Vjeruj mi kada ti kažem da poezija nije samo
književna vrsta
ispušni ventil
misli pretočene u stihove lančano (ne)povezane
Poezija je i više od toga
izvanjsko čudo
napola puna a napola prazna čaša vina
misteriozna škrinja
poez (i) (ja) – ono nešto u nama
što čuči od rođenja
i dobije svojih slavnih pet minuta (čitaj: pet ili više desetljeća)
ukoliko ju prihvatimo i njegujemo
Kroz bijes, tugu, sreću i radost
ili kroz bilo koji kompleksni osjećaj
poput boli, ljubavi, strasti
i sveopćeg (b)ludila.

(Visited 138 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments