Oči su ti hladne milo moje,
U njima dubina plavih okeana, spava.
Ja sam opet došla na uzaglavlje tvoje,
Draži mi je sanak, nego bolna java.
Ćutiš, u oštrini tvoga lica
Zaspala je mladost svih naših dana
A ja letim, padam kao ptica
U slasti mojih neprolaznih rana.
Nasmiješi se, zar još si gord viteže,
Pusti me u svoja polja zlatna
Ja sam ti došla, istina me steže
Nebom se vijore crvena platna.
Još se zlate kose tvoje kao žita u polju
U mojim sjećanjima isto je sve.
Sve svijeće dogorjele na prijestolju
Ne brišu ljubav sto vječna je.
Posvećeno plavom anđelu.
J. Grujić
— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
(Visited 53 times, 1 visits today)
