Pjesma o kampu

27 okt
Svetozar Sekulić

Ljetni kamp bio je to

voda, društvo, sve živo .

Da idem meni moji branili su

ali ipak spriječiti me mogli nisu.

Uzbudjen sam bio mnogo

jer tamo nisam kročio nogom.

Slabo koga da sam znao

ali sve od sebe ja sam dao,

da prijatelj budem sa svima

i da mnogo uspomena imam.

U šatorima spavali smo svi

i mnogo uživali smo mi.

Učili, radili, zabavili se

i razvijali biznise,

interneta tamo bilo nije

a nije smjelo ni da se pije,

pušiti nisu smjeli ni oni

koji su znali kako se roni,

u drustvu tom i cura je bilo

pa se malo i zaljubilo.

Odoliti ni ja nisam mogao

zaljubih se i tako sam snage smogao,

iako nisam mnogo ubav

i mene tamo snađe ljubav,

ime vam njeno otkriti neću

da ne kvarim našu sreću.

I rafting ću ja pomenuti

ali sa teme neću skrenuti.

Otišao bih opet u kamp taj

nije bitan vodostaj,

ispričah vam moju kratku priču

a biljke tamo i dalje niču,

da sačuvamo taj mali raj

ovo je moj vapaj,

čuvajmo ono što nam je dato

ne bacajmo to tako bahato,

da bi došli mi vama u junu

sačuvajte našu Unu !

 

** Tekst je nastao u sklopu Nagradnog poziva za učesnike UN Ljetnih kampova 2014. Kapove su podržale UN agencije u sklopu projekta DIjalog za budućnost, a konkurs kao i nekoliko kampova organizovali su OIA i Munja inkubator**

(Visited 153 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments