Percepcija i vizija svijeta

25 mar
Irena Žarić

Trudim se da na najbolji i najproduktivniji način posmatram svijet oko sebe i događaje sa kojima se susrećem. Ne želim da budem samo blijeda sijenka i da gledam na okolinu kao na nešto što nije moja stvar. E pa tiče me se, i tiče se svakoga čovjeka. Ti koji ovo čitaš si prvi od njih. Nemojte biti posmatrači svojih sudbina. Imajte hrabrosti da učestvujete u borbi za bolju budućnost jer, ponavljam, tiče vas se. Svijet je ponovo bure baruta, a veliki je broj potencijalnih iskrica na ovome svijetu koje bi kompletno ljudsko postojanje, od početaka, do današnjeg dana, mogle da dovedu u pitanje. Mnogi od nas okreću glavu od tih problema smatrajući da postoje ljudi koji njima treba da se pozabave. Smatram da oni ne rade adekvatno svoj posao, jer da je tako, toliko svjetskih problema ne bi ni bilo. Dijelimo se na svakom mogućem osnovu. Kao da je misija čovjeka po njegovom rođenju da život posveti podjelama. Baš tada, kada se rodimo, započinjemo sa podjelama. Dobijemo ime i prezime, a ono nas momentalno obilježi na neki način. Onda nas roditelji I okolina odgajaju I usmjeravaju ka određenim smjerovima I čovjek koji ima bar trunku razuma u jednom period svoga života se zapita kako sam došao ovdje I kuda me to vodi ? Tome značajno doprinose I konstantni svjetski konflikti, pritisci javnosti I društvneih mreža, razvoj tehnologije I mnogih drugih polja nauke I društva za koje se često zapitam jesu li pozitivni ili negativni?Svi smo dobili mozak po rođenju, uz sve prethodno navedene osobine. Zašto , za promjenu, ne preuzmemo kontrolu nad njim? Dovoljno smo svjesni, obrazovani i informisani da sami kreiramo mišljenja. Nekada je to bilo mnogo teže, a nedostatak prava, slobode I samih informacija znao je dovesti I do pogrešnih zaključaka. U procesu evolucije čovjek je zakazao poslednjih nekoliko decenija I to u toj mjeri da prijeti destrukcijom kompletnog čovječanstva, a onda je milenijumski napredak bio uzaludan.

Osvrnula bih se na moj voljeni Balkan. Devinišem ga kao jedno magično podneblje planete I kao grobnicu faraona punu smrtonosnih zamki, a opet nepojmljivo bogatu I jedinsvenu. Karakteristika ovoga kraja je što su uvijek pristuna previranja, podjele, nerazumijevanje I čudna zebnja I strah. Toliko su propatili narodi ovoga kraja da ne postoji skala kojom bi se to moglo izmjeriti. Na jedan čudan način u sebi nosimo snagu, prkos, inteligenciju, inovativne ideje I nevjerovatnu nesalomljivost. Sve te osobine su sjajne, ali način na koji ih upotrebljavamo je upravo suprotan. Poslenjih nekoliko decenija svjedoci smo strašnih dešavanja koja su se desila na ovim prostorima. Ključna stvar je da se nešto već desilo, da popravke nema, da vrijeme ne može da se vrati i da svakako ništa ne možemo učiniti po pitanju stvari koje su završene u prošlosti. Prošlost nam može poslužiti kao najbolja učiteljica. Momenti bola I tuge su oni iz kojih možemo izvući najbolje pouke. Zašto onda upravo to ne uradimo? Nikakve pozitivne rezltate nisu nam dale dosadašnje ideologije I pristupi. Davno je Julije Cezar rekao : “Zavadi pa vladaj” I upravo ovakav pristup se pokazao kao najefektivniji. Živimo u svijetu tzv. Demokratije, a sve je samo nije to. Svaka individua koja živi u Bosni i Hercegovini je na neki način trpila ili još uvijek osjeća posljedice nesrećnog rata. To je nešto što nikako ne smijemo zaboraviti. To je nešto što nam se ni u kom scenariju ne smije ponoviti. Zato treba da radimo na zajedništvu, razumijevanju, saradnji i zdravom pogledu na budućnost ove zemlje. Prije svega, promjena treba da započne u nama samima. Ne bojte se drugih i drugačijih, nemojte imati predrasude i stereotipe, probali smo I taj pristup, a odveo nas je u destrukciju. Greška I nije tako tragična ako se iz nje izvuče pouka, onda postaje lekcija. Hajde da nagomilano gradivo končano naučimo I iz njega izvučemo najbolje rezultate. Ćutanje nas ne vodi nigdje. Kaži šta imaš jer te se tiče. TIče se tvoje budućnosti, napretka, tvoje porodice I svega što ti je u životu drago. Nemoj dozvoliti da budeš marioneta I da sa tvojom zemljom nekog pravi igrokaz. Možemo I trebamo da se borimo za bolje. Neka svako iskoči iz svoje zone komfora. Neka pruži priliku drugima I neka reaguje kada vidi pogrešno. Samo na taj način možemo se kretati naprijed. Bosna I Hercegovina je zemlja potencijala I zemlja ljudi velikoga srca. Iskoristimo sve što nam je dato I napredak će biti prisutan. Nikakve presude, predrasude, stereotipi ni  bilo kakve podjele ne mogu biti jače od nas samih ukoliko se angažujemo na pravi način. Narodi Bosne I Hercegovine imaju šansu koju trebaju da iskoriste na pravi način. Zanemarimo li razlike I otvorimo li um ka stvarima koje nas mogu približiti, jedini pravac će  biti prosperitet I svijetla budućnost. Ja sam jedna od onih koji sve te naše pozitivne osobine vidi i koja želi da ih upotrijebi na pravi način. Takođe, osjećam silnu tugu, bol I razočarenje kada vidim kakva je realnost u kojoj živimo, na kakve kompromise pristajemo, a kakve ne želimo ni da razmotrimo I koliko srljamo u loše dok dobro čeka u nekom ćošku da ponovo bude probuđeno.

Neka se svako od vas na momenat zapita koliko je potrebno za sreću i koliko malo činimo da istu i dosegnemo ? Život je kontinuirana borba , a svijet u kojem živimo čudno I nepovjerljivo mjesto. Nemojte biti blijede sijenke I kroz svijet proći kao da nikada niste ni postojali. Sijajte u punom sjaju i podržite svjetlost koju drugi daju. U različitostima i jeste čar. One od svijeta prave najljepšu umjetnost.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 198 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Meris Bećović