Otac

18 jan
Anonimno

Otac

Zašto nemam snage da te zovem “tata”. Zašto se osjećam toliko hladno prema tebi? Pita me okolina zašibte zovem imenom tvojim?
Odgovori su teški…. Zašto itko mora znati moj život.Ne želim da me netko žali..
Nikada,ali baš nikada ti nisi bio “tata”.
Možda si prestao biti “tata” nakon rata. Sve te to promjenilo. Rat. Jebeni rat. Zar mi moramo ispaštati zbog toga. Traume su ostale,ali oče ne liječe se tako. Ne liječe se alkoholom, nasiljem…Možda nakon svega imaš taj nagon i želiš tu neku moć koju tada nisi imao… Ne mogu da razumijem. Možda sam ja previše mlada,tko će znati… Jedino što znam da si ti kriv za naš odlazak. Odlazak mojih sestara,a sada mame i mene… Nije stvar u tome da te nismo mogle trpjeti,jednostavno nismo više željele. Neka me osudi tko hoće, mogu osuđivati jer ne poznaju tebe ni moju stranu priče.. Neka kažu što hoće.. Volim te, jebiga otac si mi, moram da te volim to je prirodno u meni iako to skrivam. Mnogo dobro to skrivam… Jebiga oče, žao mi je što ti nisi za mene “tata”.

Anonimno

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

 

(Visited 65 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Hocu.ba praksa