Dan, mjesec, godina, jedna za drugom prolaze. Smjenjuju se godišnja doba, djeca odrastaju, nove avanture dolaze. Vršnjaci tvojih godina su već odavno u svojim životima, a ti živis dan za dan. Pitaš se šta je život? Šta je tvoj cilj? Da li ga uopšte imaš ili lutaš u svom svijetu? Možda ga još uvijek nisi pronašao, ali to ne znači da trebaš stati, razočarati se i pomisliti kako si bezvrijedan. Sve se dešava sa razlogom, pa tako i uspjeh koji ce doći za pet, deset ili dvadeset godina. Samo čeka pravi trenutak za svoje ostvarenje. On je već odavno zapisan negdje na hartijama sudbine svakog čovjeka još prilikom njegovog dolaska na ovaj svijet. Mnogi posustanu, vec na početku. Zasto? Da li je u tome smisao života? Prepustiti se onome na sto prvo naiđeš, pa još ako je prepreka teža samim tim je i lakše tražiti opravdanje za neuspjeh. Valjda je tako manje bolno. Ali do kada? Koliko smo samo puta u životu tražili sreću, a bila je svuda oko nas. Šta smo očekivali? Velike kuće, skupe poklone, i druge materijalne stvari. Ne, nismo trebali. Možda nismo imali to oko sebe, ali imali smo nešto mnogo vrjednije. Jednostavnije, bolje i sretnije. Topao osmijeh, lijepa riječ, srdačna dobrodošlica. Ne košta mnogo, a znači puno…samo čovjek koji je sretan sa onime što ima, može da slijedi svoj cilj i ide naprijed. Za njega nema kajanja i pogleda unazad…on gleda naprijed, traži svoju sreću dalje, traži više od života, traži svoje mjesto na planeti na kojem će ostaviti neizbrisiv trag. Ne vrijedi ni diploma, ni titula ako nisi čovjek. Od toga mora sve da krene. Na putu ka uspjehu nema laganih nota i život kao takav treba prihvatiti. Ali izgubiti sebe u svemu tome, nema cijenu. Jednostavnost i umjerenost određuju čovjeka. Pruži osmijeh starici, pomozi ako možeš, okreni se oko sebe i uživaj u tome. Čovjek prosto nije naviknut na takve stvari. Ali život nas tome i uči. Da mijenjamo sebe iz dana u dan, da je svaki novi dan izazov sam po sebi..da je sreća svuda oko nas..ali rijetki je vide. Ne živimo samo zbog sebe, ne postoji svijet samo zbog nas, a da li će nekome naša neznatna gesta značiti mnogo, to zavisi isključivo od njega. Sigurno će biti ljudi koji će sa sjajem u očima i osmijehom oduševljenja dočekati naše postupke vrijedne divljenja kojih je nažalost sa svakim danom sve manje. Bitno je da smo obrazovani, cijenjeni, da nas uživaju u uglednom društvu. To je dokaz da smo se izborili za nešto u životu, da smo oduvijek imali cilj kakvi želimo da budemo. To je jedna strana, jako bitna i važna. Sa druge strane naše duše, postoji ona istinska dobrota, dokaz da na svijetu još uvijek postoji dobro, da se ne može izbrisati i nestati tek tako. Svi smo mi ljudi, ali rijetko ko je čovjek. Dok toga ima, makar i malo, ne brinem za ovaj svijet. U njemu će se uvijek naći onih koje tuđa nesreća pogađa kao njihova vlastita, i koji dušu ispunjavaju dobrotom prema drugima. Težimo ka tome. Život je jedan.
Ostavi trag, ali ne izgubi sebe
31
jul
(Visited 1.012 times, 1 visits today)
