Ostajem ovdje

21 okt
Amina Mašić

14801016_541854612677266_235232197_n1Ramazansko jutro. Mujezin uči ezan,poziv na molitvu. Ulazim u harem Kuršumlije džamije. Skupina vjernika skupila se da klanja sabah namaz. Zatvaram oči i slušam ezan. Njenin stoljetnim zidinama odzvanja zvuk  najljepšeg ezana. Slušajući ezan uranjam u sanjarenje opčinjena magičnim svijetom boja ranocarigradskog stila iz otomanskog perioda.Hadži-Bali Beg nama Kladnjacima u amanet je ostavio džamiju,da je čuvamo kao najvrijedniji dragulj. Ona to i jeste. Najvrijednije blago čaršije,spomenik  hrabrosti,kuća vjernika i putnika namjernika. Kladnjaci su brižljivo čuvali svoje blago vijekovima od ratova,raznih vojski i vojskovođa .U njezin zidinama uklesane leže mnoge ljudske sudbine i priče.Koliko li je samo duša ušlo našu  prelijepu džamiju? I bogati i siromašni,age,begovi,prosjaci,vojnici,svi sa istom namjerom da obave molitvu,da potraze spas. Koliko samo dova bolesnih,zabrinutih i teških uzdaha zapamtila naša džamija? Ulaskom u Kuršumliju  džamiju ulazim u   novi svijet zagonetan i mističan,nad vjernicima  koji u tišini se mole  lebdi spokoj koji hrani dušu i ispunjava srce toplinom.Hadži  Bali –begova džamija je moje utočište kada me tuga savlada,sjeta,ostaviti džamiju  otići negdje u tuđinu ja ne mogu. Džamija je dio mene.

Ja ostajem ovdje.

*

Kladanj je moja mala čaršijica u zagrljaju planine Konjuh. Prošet ću  ulicom Avdage Hasića. Prohoditit obalom  rijeke Drinjače, zavedena opojnim mirisom lipa.Zastati kraj stare lipe na raskršću.Decenijama ona stoji tu ponosno kao simbol života i smrti.Raskošna sa svojom ljepotom,na raskršku iz godine u godinu posmatra prolaznike i živi njihove živote.Od proljeća do zime mnogo ih je prošlo  veselih,zabrinutih,sjetnih i svakodnevno proživljava život ljudi prolaznika.       Kada dođe  proljeće njene velike grane milovale bi nježne zrake sunca.U maju ogrnuta u  smaragne haljine  ispraćala  bi  maturante i na neki način određivala im sudbine i životne puteve.Djevojke u raskošnim maturskim haljinama a mladici u crnim svečanim odjelima ponosni i sretni prošetali bi glavnom gradskom ulicom. Poneka suza otkinula bi  se i skliznula im  niz lice zbog rastanka ili zbog radosti zbog odlaska u neki bolji život a lipa je stojala i ćutala,samo bi joj  nemirni proljetni vjetar na tren promrsio krošnju šušteći lišćem a znalo se tu i matursko kolo zaigrati.

14793786_541854556010605_1102692548_n1U junu kada  procvjeta u njenim čarobnim krošnjama na stotine pčela dolete na njene mirisne cvjetove,u ljetnim noćima svojim opojnim mirisom omamljivala je šetače.Pod lipom na klupi počinjale su mnoge  velike ljubavi.Zapamtila je ona mnogo milih osmjeha,toplih stisaka ruke,zagrljaja,nezaboravnih susreta a  i posljednjih sastanaka.

Kada jesen posjeti naš grad ona obuče novo odijelo zlatno-žuto.Samo u nekim dijelovima moglo se  nazirati zelenilo prošarano zlatnim nijansama.Rano ujutro ili u kasno predveče osvanjivale su posmrtnice nekada po tri ili četri u jednom danu.Sa njene ogrubjele kore dugogodišnjim ukucavanjem eksera zguljivale su se stare posmrtnice a lijepile nove.

Prolazili su ljudi i čitali ko je preselio na drugi svijet možda bolji ili ne.Lipa je samo ćutala,za nekim mozda i zaplakala  ko joj je bio drag srcu.Preživjela je ona i ratove i granatiranja,iz njene ogrubjele kore sršili su geleri.

14388799_541854472677280_529656948_nPropratila je i mnoge svadbe,harmonikaše,delegacije.Ispraćala je i laste koje su se sa posljednim zracima sunca selile u neke toplije krajeve.

Zimi kada sve utihne i njene gole grane prekrije bjelilo život kao da prestane.Samo poneki prolaznik ili  pas lutalica  naznačuju da se život odvija.

Ne,ja ne mogu ostaviti lipu,niti Kladanjske sokake i njihove tajne,ne mogu ni  posljednje Ramazanske noći koje  mirisu na halvu i Bajramske kolače.Kako da zaboravim duge šetnje ljeti korzom.U daljini nema toplih stisaka ruke,nema ni gradske lipe,niti sokaka,samo prazna srca,prazni ljudi,prazni životi.

Ja ostajem ovdje.

*

Obiću i pećinu djevojačku,proučit dovu hrabroj    dejvojci koja u pola noći sama  ode sa pecinskog izvora vode nasuti.,  koja  je zbog prkosa žrtvovala mlad život za vječni.Vječno žive samo legende.Priča o njoj prenosi se vijekovima.Dokle je ljudi biće priče o djevojci koja je svoj život dala za       hrabrost i cast  .Djevojka je bila i ostat će simbol slobode.Pećina je  progutala njen mladi život,ostala je samo legenda istinita ili ne.Sve prolazi samo legenda  o djevojci  ostaje.

Ja ostajem ovdje.

*

Milion rijeci malo je da opisem ljepotu moga grada. Kladanj su ljudi, Kladanj je Hadzi bali begova dzamija,Kladanj su   carsijski sokaci, Kladanj su  Ramazanske noći  i Bajramska jutra. Kladanj je lipa na raskršću. Kladanj je Djevojačka pećina.Kladanj  to smo svi mi!

Ja ostajem ovdje, meni je ovdje najljepše.

(Visited 576 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Admin