Djevojko
Putuješ li i ti sama kroz jesen?
Da li te više boli septembar ili oktobar?
Voliš li više požutjeli list na grani ili onaj pozlaćeni koji je već pao na zemlju?
Pričaju priče da ti je jesen omiljeno godišnje doba.
Koga li si ostala željna ove čarobne jeseni?
Ostavila si mu sreću, sebi sačuvala tugu i koje zrno sreće tek da se nasmiješ djetetu u prolazu.
Lice ti se orosilo suzama, a ovaj naš oktobar prolazi bez kapi kiše.
Jesen je.
Oktobar.
Znam, pamtićeš ga… Nekad bi svojim koracima prešla čitav grad , a evo već par dana te ne viđam ni u našoj mahali.
Kišnim danima si krasila prozor na drugom spratu pa sam često dolazio samo da te vidim.
Posmatrala bi kapljice kako se slivaju niz prozor, pogled ti je bio tu, a duša ko zna gdje… Znaš da ti čitam pogled.
Čuo sam skoro od drugarice koja nas je upoznala da si počela pisati i našu priču.
Pa jesi završila?
O Bože, jesam kreten, kako bi mogla pisati kraj priči bez početka… Zašto te sad nema?
Da te vidim na prozoru pa da ti iz pogleda pročitam šta si pisala. Tvoje crne oči bi mi rekle više od napisanih riječi, mrvice moja.
Samo da si tu.
Da krasiš ovu jesen, svoj prozor i naš grad.
Ostaću te željan zauvijek.
Jer, lišće te odnijelo negdje daleko od mojih očiju, pahulje će te prekriti i kad ću te ponovo vidjeti?
Hoćeš li biti pupoljak crvene ruže u proljeće ili pak više nećeš ni procvjetati? – ljubav nije samo crvena ruža, ljubav je i kap kiše na dlanu, no ta kap nestane kroz par trenutaka, a crvena ruža umire s jeseni.
ŠTA JE VRIJEDNIJE ČUVATI?
— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
