Opet ću ti doći

23 sep
Nejra Borovačkić

Plavetnilo.. ,
nebeski svod ,
tako dalek, tako nedostižan ,
oku naizgled nedokučiva veličina srebrno-svjetlucave vode obližnjeg jezera,
na kojem se svakodnevno poigravaju zrake sunce.
Mir ;
Tišina ..
Šuma obučena u plašt, sada već isprepletenih žuto-crvenih listova
daje osjećaj slobode.
Raširi krila svog’ uma,
pusti ga da luta, snije, rađa nove ideje ..
Sjedim sama, na obližnjem zidiću
kojem je mahovina davno urezala svoj trag.
Razmišljam o ljepotama ovog svijeta, blagodatima prirode,
koja je eto tako, usamljena , a posebna.
Za sreću je zaista potrebno malo,
ako je tražimo na posebnim mjestima, sa jasnim idejama.
I svako godišnje doba, donosi nove čari , nove ljepote,
moje, već odavno, omiljene lokacije ,
kojoj se opet, i ponovno vraćam.

(Visited 89 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments