U mome selu nekad su živjeli ljudi
Igrala se djeca
Stariji su jedni kod drugih išli na sijela
Pekli su se krompiri
Ostajali su budni do kasno
Bilo je mnogo smijeha
U poslovima su uvijek jedni drugima pomagali
Djeca su bila vani do akšama
Sakupljali su lišće
Igrali se rata
Išli daleko od kuće
Igrali se lopte na Okruglici
I oni mali
I oni veliki
I uvijek bi na pola onaj čija je lopta prekinuo igru i otišao kući
Ostali bi mu psovali
Igrali smo se ganje
Rata
Čorabake
Odbojke
Lastike
Onda bi sa starijima brali vrisinje
Jagode
Maline
Pečurke
Čuvali smo ovce
Krave
Kupili sijeno i sijali krompire
I svi smo radili skupa
I svi smo bili kao jedno
A često smo se i svađali
I bili u blatu
I razbijali glave
I išli u zijan
Pa su nas tukli
Galamili nam
Nas su više boljele riječi nego udarci
I onda
Onda je odjednom nestalo djetinjstvo
I naše
I djece koja su došla poslije nas
U naše selo je došao asfalt
I više se nismo mogli sankati
Počeli su se voziti motori
Svi se razišli
Tu i tamo se neko družio ko nije imao taj motor
Pa je onda došao internet
I sa ulice je nestalo i djece i ovih starijih
Niko više i ne igra lopte
Sve ima online
Sad gledam kroz prozor
Dobili smo i rasvjetu
I kontam šta će nam
Nismo je imali kad nam je trebala
Družili smo se u mraku i pjevali smo jer nas je bilo strah
Što vise napredujemo
Više smo razjedinjeni
Bojim se
Uskoro nas neće ni biti
(Visited 633 times, 1 visits today)
