On je moj početak

10 jun
Amna Daut

Vožnja u autobusu me često navodila na razna razmišljanja. Ovaj put zamislih njega koji me vraćao u život svaki put kada bih padala u tunel pun tame. Bijaše on svjetlo mog života, tama moga dana. Znao je da bude i moja rana, ali ona koja me malo opeče i opet vrati u život. Razmislih o svemu, o njemu, o nama, o našim šetnjama Travničkom alejom i postade mi žao što je vrijeme toliko zlo. Ne dopusti nam da ga odvojimo za drage osobe. A on je meni bio i mnogo više od tog nečeg dragog. Puno puta me nasmijao, oraspoložio, utješio, zagrlio i zbog svega toga ja ga nisam mogla samo zvati dragim, jer je bio puno više od tog dragog. Ulijevao je on meni onu nadu u bolje sutra. Slušao moje jade, kukanja i probleme i uvijek izgovarao: Ma pusti,bit će bolje. Znala sam i ja da će da bude bolje, ali često smo se znali i prevariti, pa smo predugo čekali da nam život postane sunčan i topao, a ne hladan i tmuran. Eto tako sam ja njega zavoljela. Zbog njegovih riječi, njegovog tinejdžerskog, zavodljivog osmijeha. Često smo se svađali, ali je on i dalje živio u meni, kao i ja u njemu. I opet smo počinjali ispočetka. On je mene grlio svojim nježnim rukama, a ja sam milovala njegovu svilenu kosu. Ustvari on je uvijek taj moj početak i ja njegov.

(Visited 210 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments