On diže kredit i diže sprat. Sa djevojkom na koju mu se nikad nije dizao.

28 jun
daAM

ON DIŽE KREDIT I DIŽE SPRAT. SA DJEVOJKOM NA KOJU MU SE NIKADA NIJE DIZAO. ŽIVIMO S BOLNIM NAPOROM DA NEMAMO KAJANJA. NARAVNO DA TREBA DA TE BOLI. BILA JE TO DIVNA BORBA, JOŠ UVIJEK JE. SVAŠTA SI TI BOLAN BEZ MENE, SRETAN NISI.

 

Kosa mi je mirisala na dim i jake parfeme, na tvoju krv i bijes…na tvoju preobrazbu…na tvoju veliku nemoć. Hajde eto, puštam te da ovaj put ispadneš veliki, zajebani frajer. Ali kad sunce ponovo izađe  svako se od nas  mora izboriti sa onim što je uradio prošle noći…Sretni ljudi nisu poznati po tome što razbijaju stakla i krvavi bježe kroz grad od murije… Svašta si ti, ali sretan nisi. Obično ne znamo pravu vrijednost trenutaka u trenu njihovog dešavanja a toga sam postala svjesna upravo tih dana. Ako nekada budete prelijetali južnu Moravsku ili stopirali tuda znajte da ima jedan grad gdje sam našla dom a gdje me možda više nikada nećete sresti. Tu je ostala jedna stara ja a njen i duh i večeras luta ulicama od mirisa piva.

slika

Sve to dolazi sa septembrom, prišunja ti se sa starim epizodama Seks i grada na Foxu, sa novim obavezama i rokovnicima, zlatnim golovima i u kraju ljeta…Miris oprane kose i okrugle četke za feniranje koja prolazi kroz nju. Učinimo sitne usluge sebi. Čovječe, više se i ne sjećam tvoga lica. O matematici sve znaš, šta znaš o duši? Naravno da je trebalo da te boli. Emocije ravne linijaru. Al u limburgu. On diže kredit i diže sprat. Sa djevojkom na koju mu se nikada nije dizao. Neke bijesne suze i beskrajni spokoj uz njih, neobjašnjiv za moje pojmove. U Brnu je pivo mirisalo najljepše, a evo večeras i u Sarajevu prija. Daje komadić onoga što je falilo. Ne palim se na feminizam al’ volim tortu za doručak. Obožavam biti jednostavno žensko. Ponekad… Ali mi se prišunja miris piva i uvijek zalutam. Ne uspijevam u pisanju ljetne hronike iako me ovo ljeto odvelo do dubina Jonskog mora i do sarajevskih noći u muriji.

Ma slobodno se ženi. Dok ti druga dolazi na vrata u crnom mantiliću i bez ičega ispod. Samo se ženi.

U svijetu se pripremaju za katastrofu, u Indiji prodaju žene za  130 dolara sa stopalima iznad otvorenog plamena, u Siriji se koluta treći svjetski a ja osjećam krucijalne promjene u dubini duše. Kakvo nas vrijeme čeka? Ne postoji nit kojom se vodim i koja se provlači ali to je možda posljedica mog dugog i uzaludnog bježanja od nečega što me nije ganjalo. I najboljima se desi.

Na čitavom svijetu, čovječe, za nas su znala dva specijalca iz policijske stanice na Marin Dvoru. I oni iz urgentnog centra. Ovih dana sam se ponovo izgubila u jezicima koje ne razumijem i u tuđim očima. Fizička promjena na meni bila je i više nego  vidjljiva tog petka naveče, potpuna spremnost za nove ljude, nakon što sam se starih odrekla. Na čitavom svijetu za nas sam znala ja.

slika

Bilo je i ostalo u meni te mornarske dimenzije, želje da se borim sa orkanima i valovima; o, i borila sam se. Nekada sam imala samo svoje suze, ali većinom sam imala cijeli svijet. Do kraja života služiću se rečenicom: “Naučile me Grkinje.” Da kradem odjeću u prodavnicama, da motam duhan, da živim bezbrižno. U ovoj godini postala sam otpornija, naučile me Grkinje. Može se preživjeti i zabavljati čak i kad se nema ništa. Grkinje me naučile.

U snovima sam u Mongoliji, putujem vozom kroz Sibir prema obroncima Kine i Sjeverne Koreje, tražim nomade po svijetu, sanjam kako ponovo slijećem u Malagu… u stvarnosti sam u Sarajevu, tražim posao. Sjajan i tegoban osjećaj kad samog sebe nosiš na svojim krilima, kad ti kažu: “ne sekiram se ja za tebe, ti ćeš se snaći…” U zadnja tri mjeseca poslala sam 300 aplikacija za poslove, stipendije i seminare i moralo je nešto upaliti. Ali me nikada niste mogli čuti da kažem da posla neće biti…Mekani jastuci na mome krevetu i prohladni septembarski zrak prošaran mirisom šljivopite donose osjećaj da su najbolje stvari tek na pragu. Što se nas tiče, vehabije mogu da se gone sa Ferhadije. Svoje stresove proživljavala sam bolno, čupala kosu, plakala i prala prozore, bijelo na ruke, šareno u mašini. Isforsirala bol i krivicu, isforsirala šanse. Svaka misao u mojoj glavi koja je boljela nastajala je i nestajala s mišlju kako ti- nisi sretan. Halal ti bolan bilo. Meni je još davno usputna ciganska čerga ukrala srce i ti dobro znaš da ono nikada nije bilo namjenjeno tebi. Na jednom molu na jugu Albanije uz konjak Skender beg, pričalo se o protestima u Istanbulu i Sarajevu, kako to rade ljudi u svijetu i suze su se našle tu. Živimo sa bolnim naporom da nemamo kajanja, a ja sam ipak bila i ostala jedna obična, blentava djevojka. Silno želim da vidim ožiljke, nered i neuspjeh. Ali, ne daj se zavarati. Mene neće nikada usrećiti tuđa bol, a pogotovo ne tvoja bol…Učim da razvijam jufke, volim pivo i šetam do kuće s posla….

Svašta si ti bolan bez mene, sretan nisi. Nasmijanost je ostala prirodni izraz moga lica a optimizam konstanta. A tvoj izraz lica za mene je neprepoznatljiv.

U promjenama kojima smo na pragu vidim tračak sreće u tome da sam otplatila svoj dug i da me loša karma konačno pušta. Bila je to divna borba, još uvijek je; malo crne sreće, malo ljubavne propasti, ništa što ne može nestati u ovim lijepim, prohladnim danima. Svježiji zrak ujutro, tople čarape i džemper pred svitanje.

slikaTrudim se da ne zaboravim disati. Sjećam se da ljude uvijek srećemo dvaput. Ovo nije bilo ljeto za anđele, kraljevi su dobili nasljednike. Slavimo naše male i velike pobjede. Jako me inspirišu moji prijatelji. Njihova snaga i sreća. I sve ono što je zakasnilo. Jedan premoćni august je ispario. Sa moga prozora večeras čuju se trube i vatrometi…Ljepota sumraka, čovječe… Ja opet pronalazim ljepotu u sumraku! Ovo je bilo ljeto prilagodbe i svaki korak koji sam napravila bio je s ciljem da naveče mirna legnem u krevet i da bez problema mogu ostati u prostoriji sama sa sobom. I eto me, opet se oduševljavam sumracima. Septembar je u svojoj drugoj sedmici već donio ono “uveliko je septembar”…nebo je sasulo sve svoje kapi, a ja opet razmišljam o odlasku…Pod kožom je ostalo malo noktiju i ugriz na vratu boli. Ugriz od bijesa. Pogrešan broj. Ako si ravnodušan ne grizeš. Tih noći me mogla držati samo Ceca a uzdrmati samo pun mjesec. Kako god okreneš, imao si jednu ljubavnu priču: onu posljednju.

Sa mirisom knjiga i kestenja, nevenove kreme, malo melema za dušu i svi smo mi kao novi…

daAM

Blog: https://daambox.wordpress.com/

(Visited 1.606 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments