Oceanografic, Valencia…

23 dec
Esma Kafedžić

Riba ribi grize rep. Natjerati ribu da bude mirna za sliku je isto kao i pokušati uhvatiti i opisati emociju riječima.
Karizmatični voditelj najavljuje program. Sat vremena u iščekivanju početka i nerviranje zbog preskupo plaćene vode u trenu je nestalo. Bazen, delfini, sve je podrhtavalo od glasa voditelja koji je obećao sliku s delfinom za troje djece koja budu najbolje plesala. Muzika počinje i djeca bez ikakvog stida plešu po osjećaju neuvježbanim koracima.
Nakon što je odabir izvršen voditelj daje šansu još jednom djetetu. Sad roditelji trebaju da plešu za svoju djecu. Igranka kreće. Pod se trese od stopala plesača. Pogled mi polako klizi od roditelja kojima je “ofirno” plesati do onih koji skaču, vođeni emocijom, poluuvježbanim koracima. Roditelji koji se bore za svoju djecu. Roditelji koji jedva održavaju ravnotežu izvodeći nemoguće.


Još jedan izbor je napravljen i onda šlag na tortu. Igra delfina i čovjeka. Piruete, “pjevanje” delfina, sinhronizovano plivanje, sve spada u uvježbani ples delfina.
Tri različita plesa. Tri različite emocije. Ali i to je samo početak putovanja koje dalje ide podvodno kroz jata riba, meduza, ajkula, morževa i foka i završava na kopnu među pingvinima i pticama raznih boja i oblika s predivnim odsjajem boja zalaska sunca na modernoj arhitekturi aleje muzeja. A sada brzo, na stanicu, čeka nas sljedeći voz..

 

(Visited 131 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments