Oče

18 feb
Emanuela Buganik

Oče, ti za nas još postojiš

iako si na onaj otišao svijet.

Svako od nas ponovo pred tobom stoji,

jer ti vidiš pogreške sve-

daj nas prekori!

Oče, mi tvoja smo djeca,

još tvoj smo svijet!

Da nam neko prije samo reče

da će nam nedostajat’ tvojih grubih ruku dodir

i tvojih riječi žar!

Izgovorili bismo ti prije neke riječi.

Ovako tvoj odlazak niko nije mogao da spriječi,

otišao si bez pozdrava, sam…

Mjesto tvojih ruku da ih čvrsto griju

Strah nam često ruke veže.

Od starosti češće nam srce zebe,

a svako-malo od pomisli na Smrt sjetimo se, oče, tebe!

Ako za nas tu si-

nas neće biti strah.

Ako možemo ponovo u zagrljaj k tebi-

pod lakom zemljicom

vječni nam neće smetati mrak.

Od tvog zagrljaja dijeli nas samo laka zemlja,

od duše tvoje parče neba…

Koliko nam još, oče, do tebe treba?

Da li udah ili san,

još jedna noć ili dan?

(Visited 213 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments