Obrazovanje

14 jul
Sara Velaga

Obrazovanje. Proces koji počinje sa prvim razredom osonovne škole i završava diplomom u ruci? Ne baš. Obrazovanje i učenje su dva paralelna procesa koja se odvijaju formalno i neformalno tokom vašeg cijelog života. Od rođenja, naučenih prvih riječi pa sve do zadnjih, koje izgovarate na samrti. Učite, razvijate se i usavršavate svakodnevno. Stoga je apsurd misliti da diplomiranjem dodirujete nebo diplomom. Znate šta dodirujete? Statistiku. Onu istu koja govori kako su hiljade mladih nezaposlene sa tom diplomom. Čini li vam se sada ona toliko važnom?

Sa svojih dvadeset i dvije godine mogu reći da sam dobro zakoračila na prvu stepenicu. Bez obzira na to što iza sebe imam završenu srednju školu, sada i položen posljednji ispit, čak i radno mjesto, ja sam nedovršena osoba. Ne samo ja, svi mi. Formalno obrazovanje se s razlogom zove formalno, jer predstavlja formu koju vi trebate popuniti suštinom. A suština se krije u svemu što nas okružuje. Od različitih oblika neformalne edukacije, preko inspirativnih osoba u vašem okruženju, sve do dodatnih nivoa obrazovanja. Opcije postoje, a na vama je da odlučite.

Međutim, neminovnost našeg društva je mahanje tzv uspjesima. Naglasak na tzv, jer što je neko ostvareniji, manju potrebu ima da se hvali i obrnuto. Ukoliko ste nešto postigli, vaša djela će pričati za vas, nema potrebe da upalite reflektor iznad glava i kažete „Ja sam bitan/a!“Ipak, sve više je takvih wannabe zvjezdica. Meni lično to ne predstavlja ogroman problem, jer opcija ignorisanja uspješno funkcioniše kod takvih. Smeta društvu, u kojem afirmisani ljudi sa željom, voljom i radom iza sebe ne mogu doći izaći iz sjene od ovih „osvijetljenih“. Društvo je međutim poznato po visokom pragu toleranciju sa motom „Može i gore.“

Gore je danas. Gore će biti i sutra, ako nastavite misliti da je diploma kraj izgradnje. Teroretsko znanje ne vrijedi ništa, ako vi u konačnici ne znate šta radite. O onima koji ne znaju ni šta studiraju posebna priča. Suština je u tome da napravite balans. Ne mislite da ste najpametniji i dopustite svom egu da se malo izgladni, jer ga previše hranite. Pretilost je bolest, umna naročito. Mnogo sam srećna kada čujem za uspjehe ljudi koje znam, jer automatski postajem uspješnija. Pitate se kako? Na način da shvatam da je najvrijednije što imam poznanstvo. Odnosno više njih. Bogatstvo je znati ljude, jer će vam oni najviše trebati u životu.

Ako vi sami ne znate, postoji neko ko o toj temi zna. Priznajte neznanje i svijet će vas naučiti. Ali nemojte pobogu glumiti da znate, jer ispadate budala. Na koncu priče će neko ko posjeduje moć(znanje) doći i ukazati vam da radite glupost. Ipak, dok god mašete diplomom vi ni ne znate da radite pogrešnu stvar. Tako nam funkcioniše i društvo, a i sistem. Neznanje je preduslov da se ponosite onim čega bi se pametan čovjek stidio.

(Visited 164 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments