O Romeo, Romeo…

2 feb
Ana Gabrić

Na sceni je drugačije živjeti nego u običnom životu, okružen mnoštvom okrutnih ljudi. Scena omogućava da se prepustiš. Možeš se pretvoriti u bilo kojeg lika, a da nikome ne naudiš, radiš razne stvari koje inače ljudima smetaju, jednostavnije rečeno – tamo te boli briga za sve! Kada ti je teško, staneš na scenu i vrisneš da te cijeli svijet čuje. Tada se osjećaš kao da je svijet malen. I da ga baš ti čuvaš u šaci. Poigravaš se svojom ludošću i samouvjereno dodiruješ njezine granice. Ovo je ludost, ja pričam s vama, a nisam vam se predstavila. Ja sam Ana Gabrić iz Viteza. Bavim se kazalištem i reći ću vam nešto o njemu… Gradsko kazalište mladih Vitez pokrenuto je na inicijativu Udruge mladih Enter iz Viteza i Radiopostaje Vitez, a s radom je počelo tijekom ljetnog raspusta 2006. godine. Otada aktivno djeluje i ima stotinjak članova, a ja s ponosom mogu reći da sam članica od prvoga dana. Aktivne su četiri skupine, a svaka od njih ima svog “vođu“ redatelja. Predstave spremamo ovisno o vremenu i nastupima. Nastupali smo na raznim festivalima, osvajali prva mjesta u BiH, ali i u Republici Hrvatskoj. Međutim, ponekad nas ljudi ne razumiju, osuđuju nas, ne podržavaju… Uglavnom su to oni kojima su pojmovi kulture i umjetnosti nepoznanica. Danas je svijetom zavladao takav, slobodno možemo reći, opći kaos u svemu, pa tako i kulturnim sadržajima bilo kojeg oblika. Ljudi misle da je nepotrebno dati novac za neku izložbu ili predstavu, a nisu ni svjesni da im ponekad jedna predstava može promijeniti život. Pitate se kako je to moguće? Malo ću vam predstaviti našu posljednju predstavu – Zmijska čorba. Ona govori o ovisnostima o TV-u, posebno “sapunicama“, te o tome kako se ljudima zbog nje raspadaju stvarni životi, brakovi… Naime, ljudi se, potaknuti sapunicama, počinju ponašati kao likovi sa ekrana. Smatraju da je iluzija sve što se događa u svijetu u kojem žive – svijetu koji je pun promidžbenih programa. Gledajući ovu predstavu čovjek se zapita na koji način zapravo živi. Je li moguće da Sulejman Veličanstveni ima reprizu, a da je život nema?

Jesmo li to mi ili naša Schauma? To su samo neke od rečenica iz naše predzadnje predstave koje dirnu publiku, a svaki put i mene. Kazalište me je promijenilo. Postala sam opuštenija, sve shvatim kroz šalu i, najvažnije, učim kako zapravo biti čovjek. O Gradskom kazalištu mladih Vitez može se napisati roman, ali neću vam otkriti sve… Dođite i uvjerite se sami!

***Tekst preuzet iz magazina Preventeen čiji je izdavač Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE***

(Visited 118 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Admin