Prvo jesenje probudi me jutro
Gledam kroz prozor, pada lišće žuto
I vjetar ga nekuda nosi
A ja pamtim miris njen u kosi
I sanjam je ispred svojih vrata
S njom svaka jesen bila je zlatna
Pa je noću sanjam često
Kako dolazi u naše mjesto
Kako otvara moja vrata
Bez nje mi ne vrijede šake pune zlata
O jeseni kaži mi u oči
Da l će opet u moj život doći.
I tako jesenji prolaze dani
Ništa nije isto kao lani
Otkad ode iz moga kraja
Još po njoj poznaje me raja
Čovjek se na sve navikne
Tako i ja živim od navike
— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
(Visited 60 times, 1 visits today)
