O humanosti

2 jan
Selma Pašalić

Biti human i velikodušan, su karakteristike ljudi koje se danas, pogotovo u ovo ludo vrijeme izuzetno cijene, a koje su nažalost rijetke. Pomoći, pružiti ruku kada je potrebna, posebno onima koji su teško bolesni, čije su dijagnoze jezive, čak na prvi pogled bez ikakvih šansi za izlječenje, obiteljima koje žive na ivici siromaštva i koje jedva skupe novac za režije, a cijena liječenja njihove djece doseže milijunske iznose. Humanost koje sam postala svjesna kao energije u predhodnom životnom razdoblju, pretočila sam iz bliže okoline, prema narodima u svojoj domovini. Humanost u našoj domovini danas je vrlo rijetka.
Kažu ljudi :
“Laž ,kakva humanitarna akcija
Ne znam koliko bi dao novca
Ma šta ću davat …”
Česte su to riječi ljudi.
Nije stvar u količini novca ,nego u količini dobrote.
Da li je humanost postala anahronizam?
Možda smo postali zauzeti svojim obavezama ,karijerom svim onim bitnim i nebitnim stvarima koje su u nama i oko nas ,da smo zaboravili ovu riječ.
Ima humanih ljudi, ima ,ali mali je to dio u odnosu na one koji kažu: “Ma šta ću davat nije naš?”.
Čovjek je velik toliko koliko daje. Treba davati od srca onim ljudima koji su u teškoj životnoj situaciji i bez pomoći. Treba uvijek imati na umu: “Kolo sreće se okreće, tko danas bi gore, sutra bi dolje.” Svakome se može dogoditi, svakome i sve: bolesti, neimaština, bankrot, potresi, poplave, nesreće, razne tragedije… Uvijek, kad god možemo treba pomagati jer to je osjećaj koji svakog čovjeka (naravno, onoga s dušom) čini velikim, ispunjenim i sretnim čovjekom. A poenta života je biti sretan, zar ne?

 

Selma Pašalić

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 226 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Hocu.ba praksa