Noćna mora

4 sep
Faris Begović

Težak i loš san, uvijek za sobom povlači teško buđenje, mučninu, pa i neku vrstu napetosti, i gomilu negativnih emocija.

Otvorivši svoje oči, čiji su mu se kapci u tom trenutku činili kao olovni katanci, shvatio je da je u potpuno mračnoj prostoriji. U nevjerici i zbunjenosti, lagano se ustao, te primjetio jedan mali četvrtasti izvor svjetlosti s desne strane. Ispred njegovih olovnih očiju, ukazala se velika padina usjeka, u kojem se nalazila koliba u kojoj se probudio, a na njenom vrhu naviru se visoka stabla zimzelene šume, čiji vrh krošnje nije uspio dokučiti pogledom.

Strah kuca na vrata.

Panika je sljedeće što je uslijedilo, zajedno s nervoznim koračanjem kroz tamnu prostoriju. Obuzimala su ga, za njega dva najveća neprijatelja: neznanje i bespomoćnost. Neznanje prije svega, jer uopće nije ni znao kakva je prostorija u kojoj se nalazi, kako da izađe iz nje, kako da pozove pomoć ili kako je uopće dospio u nju. Bespomoćnost je ustvari bila potrčko neznanja, koja se uvijek vukla za njim. Napravivši još par neusmjerenih i nespretnih koraka, uspio se dogegati kroz tamu do svog kreveta, ili barem onoga, za šta je mislio da je bio krevet. Tek što je rukom opipao mekanu površinu, doprio je strašan i neobjašnjiv zvuk. Potom je za njim uslijedio još jedan, pa još jedan, pa čitava lavina strašnih i nepoznatih zvukova. Ljudski nagon za preživljavanje, spustio mu je glavu. Radoznalost  izlazi kao pobjednik, i ponovo  odlazi do prozora, pužući. Ista padina, isto stablo, isti usjek, ali ovaj put je prizor bio ispunjen ljudskim figurama s metalnim cijevima u rukama uperenim ka njegovoj kolibi, kako se u trčećem koraku spuštaju. Još jedna lavina strašnih zvukova odjekuje.

Više nije bilo mjesta za nevjericu, više nije bilo mjesta za razmišljanje, sada je samo bilo mjesta za smišljanje bijega. U očaju je počeo opipavati zidove tamne prostorije, tražeći izlaz. Figure su bile na par koraka od kolibe. Usljed očajnog traženja izlaza, u uglu je opipao metalni predmet. Bila je to metalna cijev, kao one u rukama ljudskih figura.

Zašto i da bježi, zašto i da trazi izlaz? Lovci su tu, došli su po njega. Došli su, i što bude više trčkarao unutar nepoznate prostorije, sve će se više približavati, sve više će biti lakša lovina. Daljina izmedju njega i lovaca se smanjuje.

Pomislio je na onaj osjećaj bespomoćnosti, i u sekundi se metalna cijev stvorila u ruci. Sada se taj strašni zvuk prolomio iz njegove cijevi. Pao je prvi lovac, pa dugi, pa treći. Stali su. Ponovo je počela njihova salva pucnjeva, ovaj put mnogo jača, ali uz njegove uzvraćaje.

Nije odvajao pogled od njih. Figure su se ponovo ustale, i trčećim korakom krenule prema njemu. Bijes i inat je odvladao njim, kao kakva narkoza. Cilj je jedan: odbraniti se. Sada ih je bilo mnogo. Sada je vidio pravi njihov broj, pravu njihovu nadmoć, koja ga je zastrašivala, ali ne toliko da odustane. Redao je metke u metalju cijev, ispaljivao ih, okretao je kroz mali otvor.

Uspjelo je.

Vidio je dignute ruke u zraku, i ovaj put figuru s bijelom zastavom u ruci.

,,Predajemo se!“, uzviknula je.

,,Ko ste vi, šta hoćete? Ne približavaj se!”

,,Mi smo tvoji problemi i strahovi! Imali smo dobar plan da te okružimo dok nas nisi riješavao i dok si bježao od nas. Mislili smo da ćemo te savladati!”

 

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 22 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments