Nit’ samoća nit’ zaborav

11 jun
Dženita Bajrić

On je želio da ona bude njegov mjesec,
Želio je da bude njegova oaza mira,
Uzdisaj ljubavi,
Nepresušni izvor sreće,
Zamišljeni pogled u daljinu,
Ali nikad samoća niti zaboravljeno.

Na spomen njenog imena
Lice mu se ozari,
Oči traže mjesec,
Duša traži mir,
A srce ljubav.

Znao je da bez ljubavi život nije ispunjen,
Znao je to dok gleda u njen stidljivi pogled,
U njene rumene obraze,
Ponosite korake,
On je znao da njena ruka
Poput kašmira mora biti njegovim srcem isprošena.

Jer kad duša okeanom čiste ljubavi zaplovi,
srce na samoću zaboravi.

(Visited 5 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments