Nit’ samoća nit’ zaborav

11 jun
Dženita Bajrić

On je želio da ona bude njegov mjesec,
Želio je da bude njegova oaza mira,
Uzdisaj ljubavi,
Nepresušni izvor sreće,
Zamišljeni pogled u daljinu,
Ali nikad samoća niti zaboravljeno.

Na spomen njenog imena
Lice mu se ozari,
Oči traže mjesec,
Duša traži mir,
A srce ljubav.

Znao je da bez ljubavi život nije ispunjen,
Znao je to dok gleda u njen stidljivi pogled,
U njene rumene obraze,
Ponosite korake,
On je znao da njena ruka
Poput kašmira mora biti njegovim srcem isprošena.

Jer kad duša okeanom čiste ljubavi zaplovi,
srce na samoću zaboravi.

(Visited 96 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments