Nije do tebe, do mene je

17 mar
Adis Ahmethodžić

Opsovat ćeš me kad kažem
Nije do tebe, do mene je
Ali je*iga.
Ne mogu sjediti u kafiću i pričati o tome šta volim i šta me zanima
Ne mogu u kino, ne mogu siliti osmijehe
Ne mogu jer sam sve to radio tri stotine puta u tri stotine prošlih veza
Sve su bile isto kao ti
Sve su bile normalne, jednostavne, obične… sve su bile mrtve.
Nije do tebe, do mene je.
Ubij me pogledom ako želiš ali to je istina
Ježim se od jednostavnosti
Muka mi je od „šta ima novo“ razgovora
Je*e mi se za svakodnevnicu i odnose tvojih i mojih kolega s posla
Sve te prazne razgovore sam već vodio
Toliko puta da mi se čini da ću povratiti ako budem morao još jednom.
Neću da idem na prvu kafu na kojoj ćemo se upoznati
Na drugu gdje nam je odjednom ugodno pričati o svemu
I na trećoj kad je vrijeme za prvi poljubac
Neću pravila, neću „šta si studirao, čime se baviš“
Neću da pričamo o tome ko se s kim druži pa da nađemo tog jednog zajedničkog prijatelja i govorimo kako je super lik iako ne znamo ništa o njemu
Neću da ti prepričavam događaje s mojim društvom
Ne zanimaju me loši uleti momaka koje si odbijala
Niti me briga zašto te tvoja drugarica čudno gleda svaki put kad spomeneš se**.
Okej, misliš da nisam normalan i to je pošteno
Vjerovatno i nisam, zato ćeš na kraju večeri shvatiti
Nije do tebe, do mene je.
Ja želim čudnu, želim ludu i komplikovanu
Hoću da se svađamo o evoluciji i smislu postojanja svijeta u dva ujutro
Trebam strast, energiju, bijes, iskrenost
Da me ne gledaš kao da sam pao s Jupitera kad opsujem ili dovedem u pitanje postojanje vremena
Hoću otvoren um, hoću kreativan razgovor i pažnju
Nije do tebe, do mene je.
Ja sam već vidio početak, sredinu i kraj našeg odnosa
Ja već znam kad i zašto ćeš početi da me mrziš
Znam zašto ćeš da odeš
Da me pošalješ u tri lijepe materine i kažeš da te nisam vrijedan
Znam kako ćeš da me zaboraviš i nađeš nekog jednostavnog
Jer nije bilo do tebe, iako mi nisi vjerovala
Znam da ćeš zaboraviti prije nego mjesec napravi puni krug
A ja neću jer ja sam lud
Jer volim da patim i samo to umijem
Pa ću da posadim sjeme paranoje i do detalja tražim svoje greške u svakoj razmijenjenoj rečenici
Iz nekog suludog razloga ćeš da mi nedostaješ iako sam sretan što više nisam tvoj
Smetat će mi što si tuđa jednom kad odeš jer sam se dao
Jer sam postao jednostavan i običan iako mi je muka od jednostavnih i običnih
I oboje ćemo biti u pravu
Oboje ćemo s razlogom biti ljuti
Ali kako god okreneš, kako god podijeliš karte
Na kraju partije, ti si ta koja će mene preboljeti i zaboraviti
Ja sam taj koji neće
Zašto?
Zato što sam pi**a, zato što se bojim da nikad neću naći onu koja priča o rasporedu galaksija u dva ujutro
Zato što mi se je*e za stvari i predmete, zato što mi nije bitno šta mi daješ i koliko, zato što živim za osjećaj
Zato što sam sretan kad si nasmijana, zato što nisam s tobom jer očekujem nešto od tebe
Zato što i dalje kao idiot vjerujem da nije ključ ljubavi voljeti sebe
To je bar lako
Čak i oni koji seru kako se ne vole dovoljno to znaju
Zaje*ano je voljeti drugog samo radi njega
Ne radi onog što čini za tebe.
Budala sam, i to najgora moguća verzija: budala koja je na to ponosna.
Nije do tebe, do mene je.
Ne mogu ljude sa planom iza razgovora
Ne mogu postavljati dvosmislena pitanja sa ciljem da saznam nešto što ne smijem da pitam
Nisam kukavica, udaram u srce od prvog minuta
Ne tretiram te kao nešto što posjedujem
Ne brojim ti mane i kvalitete
Ne zanima me tvoja prošlost ni pređeni kilometri
Hoću da znam šta te drži budnom u noćima kad bi morala spavati
Hoću stvarne osjećaje, hoću priču iza suze i osmijeha
Zaje*i običnost, otvori se
Nije do tebe, do mene je.
Hoću sve i hoću sve odmah
A ovo nije vrijeme pjesnika i umiranja za principe
Ovo je svijet običnih
Ovo je svijet gužve u saobraćaju i svijet kreditnih kartica
Ovo su godine koje se kupuju i prodaju u redovima za čekanje
Ovdje niko ne želi spavati na travi niti kisnuti jer šta će drugi misliti
Ovo je svijet novca i ega
Svi tako silno želite biti sretni u očima drugih ljudi a svi ste je*eno tužni
Maske koje nosite su od stakla
Vidim koliko ste prazni, vidim kako vaš ego živi samo za veličanje
Ne zato što to želite već zato što su vam rekli da tako treba
Zato što je toliko prokleto bitno imati dobre korice
Pa makar stranice unutra
Bile prazne.
Nije do tebe, do mene je.
Ne bih da prodajem samoću za par grama utjehe
Niti ću više ikad pristati biti
Jedan od njih.
Nije do tebe, do mene je
Valjda nisam dovoljno moderan da razumijem ovaj svijet
Je*eš ga
Ni on mene nikad neće.

(Visited 9.518 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments